Od tog vještačenja će zavisiti da li njoj može da se sudi ili ne, sazanaje Kurir.
Ovo monstruozno ubistvo jadne žene zbilo se u nedjelju uveče dok su majka i kćerka večerale. Obdukcija je pokazala da Zorica nije imala prerezan vrat kako se to pričalo par dana nakon ubistva, već da je imala nekoliko uboda nožem po tijelu i modricu na nosu. Marina je nakon toga u rastrojstvu otišla iz kuće. Zoricu je zatekao suprug Najdan, svu u krvi i taj užas prijavio policiji.
Marina se nakon toga iz njihovog sokaka gdje stanuju uputila ka banjskoj šumi. Cijele noći je lutala po šumi, a nađena je tek sutra par kilometara od naselja Suvi Do, a kod terena za fudbal, blizu fabrike “Nisal”. Svu odrpanu, žednu i izgladnjelu je našao jedan mještanin i obavestio policiju. Marina je navodno u tom prvom razgovoru sa inspektorima priznala da je učinila najveće krivično djelo.
Njen otac, Najdan svjedoči za Kurir danas nakon dvadeset i kusur dana od strahote da je još u šoku i da ga ne napušta ogromna trauma.
– Čekam da ženi da dam 40 dana od smrti. Ostao sam sam kao panj ovdje u kući. Mnogo mi je teško, pod stresom sam. I druga kćerka mi nije dobro. Preživljavamo baš neku agoniju. Marina je u Beogradu, odnio sam joj te svakodnevne potrepštine i danas bi trebalo da se čujemo. Ne branim nikoga, ali moram da budem uz kćerku u najtežim trenucima. Na drugoj strani, za šta se god uhvatim ovdje u kući, na primjer za šolju za kafu, odmah me sve to podsjeća na prošle dane kada je sve bilo u redu, kada smo normalno živjeli. Kažem, sad sam ostao sam kao panj – počinje priču ovaj usamljeni čovjek koji je radni vijek proveo kao majstor u Mašinskoj industriji Niš.
On kaže da ne zna šta se dogodilo, ali odbacuje sve navode da je nekakva sekta kriva za sve to što se dogodilo u njihovoj kući.
– Moja žena Zorica je sve dala za našu kćerku, bila je skroz njoj poklonjena, zapostavila je sebe da bi bila uz nju, ali bolest je bolest. Po meni, Marina je bila dobro sve do bombardovanja. Ona je radila u Niteksu (tekstilno preduzeće) tri godine i bila je odlična radnica. Čak je i neku malu nagradu dobila za rad. E, onda je došlo bombardovanje i njoj je ta atmosfera pogoršala bolest. Tada su počele naše ogromne muke. One sirene nije mogla da sluša, sva bi se obeznanila kada krene onaj zvuk za početak vazdušne opasnosti. Pokušavala je da radi još neko vrijeme, ali nije išlo. Bila je i na bolovanju, ali se nije smirila. Šta se dogodilo te večeri u nedjelju, to niko ne zna. Strašno je šta je sve zadesilo našu porodicu – priča Najdan.
Prema svjedočenju nekih njihovih rođaka, Marina u posljednje vrijeme nije koristila lijekove. Išla je na terapije u Psihijatrijsku bolnicu u Toponici, ali više je bila kući nego adekvatno sagledana od ljekara. Kako kažu često je vikala na majku i to gorke i opore riječi, nekada je bježala po južnoj Srbiji, a jadna majka je išla i vraćala kući.
Ona navodno još nije dala zvanični iskaz nadležnom tužiocu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu