Iz našeg ugla

Gladni bajkama ne vjeruju

Trećina građana je već čvrsto odlučila da u nedjelju “prespava” izbore, njih oko 15 odsto se još premišlja - glasati ili ne glasati, dok je čak 57 odsto anketiranih “čvrsto obećalo” da će ispuniti svoju građansku dužnost.

Gladni bajkama ne vjeruju
FOTO: MILKICA MILOJEVIC

Tako je pokazala anketa portala Srpskainfo.

Čak i ako svi neodlučni ostanu kod kuće, ovo bi bila skoro rekordna izlaznost, a na biračkim mjestima bi se stvorila gužva kakvu odavno ne vidjesmo.

Bila bi, kad bi ljudi radili onako kako govore. Ali, većina to ne čini. Naučili od političara i “uspješnih poslodavaca”, pa jedno misle, drugo govore, treće rade. A najčešće niti misle niti rade, nego tavore i preživljavaju. 

Istraživači bi rekli da izvjestan broj ispitanika uvijek daje društveno poželjen odgovore. Da je tako pokazalo se, recimo i uoči raspada Jugoslavije, kada je ogromna većina anketa i istraživanja pokazala da je većina Jugoslovena za mir i očuvanje domovine, ali su, gle čudesa, ti isti Jugosloveni, čim su odgovorili na anketna pitanja, zgrabili puške i – svako svome jatu.

Iskusni analitičari i analitičarke, pa i političari od zanata, sumnjaju da će izlaznost biti veća od one zabilježene na prošlim lokalnim izborima, kada je glasalo oko 50 odsto birača. Polovina dakle. 

U toj polovini bar polovina glasača i nisu neki birači, nego “stranački vojnici”, koji glasaju uvijek za istu partiju, zato što su kupljeni radnim mjestom ili nekom sličnom privilegijom, koja je u normalnom svijetu elementarno ljudsko pravo, zato što su zarobljeni obećanjima da će im zaposliti djecu, ili očarani vođom, ili…

Dakle, mrka kapa!

A čak i da izlaznost bude 57 odsto, kako predviđa anketa portala Srpskainfo, ni to nije neka cifra za društvo koje je u dubokoj krizi i u kojem svi pričaju o promjenama: neki držeći šipak iza leđa, a neki istinski vjerujući da su promjene moguće.

Pa čemu onda sve one silne crvene vrpce, svježe otkriveni spomenici, mostovi i parkovi razni, čemu uključivanje gradskog grijanja kad mu vrijeme nije, čemu iznebuha pristigli testovi za trudnice i čemu bajke o prosperitetu, na kojem bi nam i Singapur pozavidio?

Pa onako, cirkusa radi.

Ljudi su u ovoj zemlji gladni, očajni i obeznađeni. Bajkama odavno ne vjeruju.

A političari, koji se ponose posjećenošću predizbornih mitinga, prave se da ne vide da je većina pod šatore došla da se najede, ili da im guzica vidi puta. Bar do susjedne ulice.