Djela za koja su optuženi i osuđeni odnose se na pedofiliju odnosno bludne radnje i polni odnos s maloljetnicima.
Posljednju potresnu vijest smo dobili da je i poznati bosanskohercegovački glumac Moamer Kasumović, i to još 2021. godine, osuđen za takvo djelo. Međutim, informacije koje dolaze do javnosti samo je vrh ledenog brijega, jer pedofilija, koja je poremećaj seksualne preferencije karakterisan trajnim seksualnim sklonostima prema predpubertetskoj djeci, daleko je više prisutna nego što pretpostavljamo.
Osobe koje imaju ovu vrstu poremećaja jako je teško detektovati prije nego se djelo počini. Nerijetko su to ugledni članovi društva i zajednice, koji biraju profesije i pozicije u društvu gdje su im djeca dostupna, kao što su škole, vjerske ustanove i slično.
Ovaj poremećaj izaziva veliku zabrinutost zbog dubokih posljedica koje može ostaviti na žrtve i društvo u cjelini. Prema studijama, procenat pedofilije u opštoj populaciji varira, a prevalencija se kreće između 1% i 5% kod muškaraca, dok su slučajevi kod žena mnogo rjeđi. Iako je teško precizno utvrditi prevalenciju zbog društvene stigme i prikrivanja, poznato je da većina seksualnih prijestupnika nad djecom čini ove zločine iz brojnih razloga, poput moći, kontrole ili impulzivnog ponašanja.
Uzroci pedofilije su složeni i uključuju biološke, psihološke i društvene faktore. Istraživanja su pokazala da biološki faktori, poput abnormalnosti u funkciji mozga (posebno u područjima povezanim sa seksualnim ponašanjem) i hormonalne disfunkcije, mogu igrati ulogu u razvoju pedofilije. Takođe, neka istraživanja sugerišu da genetski faktori mogu povećati predispoziciju za razvoj poremećaja.
Psihološki faktori, poput trauma u djetinjstvu, zlostavljanja ili zapuštanja, mogu doprinijeti formiranju devijantnih seksualnih preferencija. Osim toga, osobe s poremećajima ličnosti, posebno antisocijalnim poremećajem ličnosti, imaju veći rizik za razvoj seksualnih devijacija, uključujući pedofiliju. Društveni faktori poput izolacije, nedostatka socijalnih vještina i emocionalne nezrelosti takođe su povezani s povećanim rizikom.
Posljedice po žrtve
Posljedice seksualnog zlostavljanja djeteta mogu biti izuzetno ozbiljne i dugotrajne. U psihološkom smislu, žrtve često pate od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), depresije, anksioznosti, niskog samopoštovanja i problema sa vezivanjem.
Osim toga, zlostavljana djeca mogu razviti poremećaje u ponašanju, kao što su samodestruktivno ponašanje, samopovređivanje ili zlostavljanje drugih. Socijalne posljedice uključuju teškoće u ostvarivanju zdravih odnosa u odrasloj dobi, osjećaj sramote i krivice, kao i socijalnu izolaciju.
Dugoročno, žrtve mogu imati povećan rizik od problema sa zloupotrebom supstanci i psihičkih poremećaja, što može otežati njihovu integraciju u društvo.
Prevencija i zaštita djece
Prevencija pedofilije i zaštita djece od seksualnog zlostavljanja zahtijevaju multisektorski pristup, koji uključuje obrazovne, društvene, pravne i zdravstvene mjere.
Ključne strategije prevencije uključuju:
1. Edukacija djece: Djecu treba podučavati o granicama tijela, seksualnom obrazovanju prilagođenom uzrastu i načinu prepoznavanja neprikladnog ponašanja. Takođe, važno je naglasiti važnost prijavljivanja svakog oblika zlostavljanja povjerljivim osobama.
2. Podizanje svijesti u društvu: Kampanje podizanja svijesti mogu pomoći u smanjenju stigme i ohrabriti prijavljivanje sumnjivog ponašanja. Profesionalci koji rade s djecom (učitelji, zdravstveni radnici, socijalni radnici) moraju biti obučeni da prepoznaju znakove seksualnog zlostavljanja.
3. Rani intervencijski programi: Rani intervencijski programi, uključujući psihološko savjetovanje i terapiju za osobe koje pokazuju rane znakove pedofilije, mogu pomoći u sprečavanju daljnjeg razvoja poremećaja i zlostavljanja djece. Liječenje može uključivati kognitivno-bihevioralnu terapiju, medikamentoznu terapiju za smanjenje seksualnog nagona i psihosocijalne intervencije.
4. Pravna regulativa: Strogi zakoni o zaštiti djece i adekvatne kazne za počinioce seksualnih zločina su ključni elementi zaštite djece. Osim toga, razvijanje specijalizovanih službi za identifikaciju i praćenje seksualnih prijestupnika može poboljšati zaštitu zajednica.
5. Bezbjednosne mreže na internetu: S obzirom na rastuću prijetnju onlajn zlostavljanja, posebno putem dječije pornografije, važno je osigurati bezbjednosne mjere na digitalnim platformama i ojačati nadzor nad internetskim prostorom.
Pedofilija se smatra trajnim poremećajem seksualne sklonosti. Iako je liječenje moguće, uspješnost je ograničena. Terapija obično uključuje kognitivno-bihevioralnu terapiju i lijekove za smanjenje seksualnog nagona. Međutim, studije pokazuju da postoji stalni rizik od ponovnog počinjenja djela, posebno ako terapija nije kontinuirana i adekvatno nadzirana, te ako osobe sa ovim poremećajem nastave obavljati iste funkcije u društvu, gdje su im žrtve lako dostupne.
Pedofilija je složen poremećaj s dubokim posljedicama po pojedinca i društvo. Iako su uzroci pedofilije složeni i multidisciplinarni, kombinovani pristupi u ranom prepoznavanju, liječenju i prevenciji mogu značajno smanjiti učestalost seksualnog zlostavljanja djece i poboljšati zaštitu ranjivih grupa. Edukacija, prevencija, rani intervencijski programi i snažna pravna regulativa ključni su elementi u borbi protiv pedofilije i zaštiti djece od ovog ozbiljnog oblika zlostavljanja.
Autor je mr.psi. Vildana Zrnanović-Hasanović, specijalista kliničke psihologije, te izvršni direktor Asocijacije psiholoških i poligrafskih ispitivanja – APPI
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu