Na dubini od oko pet metara, na nivou koji vremenski odgovara periodu ranog 13. vijeka, odnosno ranih 1200. godina, pronađen je cjeloviti, masivni, drveni, odlično očuvani sarkofag.
Prava senzacija uslijedila je kada je Krešimir Vacek, pakrački arheolog i radnik Muzeja grada Pakraca – koji zajedno s koleginicom Teom Lokner vodi arheološka istraživanja na području Pakraca – otvorio sarkofag.
U njemu je bio ljudski kostur bez glave. Na mjestu gdje je ona treba biti, pronašli su ostatke lobanje, tačnije čeljusti životinjskog porijekla, pretpostavlja se konjske glave. Vacek ističe da to upućuje da se radi o vampirizmu.
– U to vrijeme ljudi su vjerovali da osobe koje su za života bile zle, da i nakon smrti progone žive i donose im nesreću i zato su ih često sakatili, najčešće odsijecanjem glave. Osobi iz našeg sarkofaga koja je fizički bila jako velike i krupne građe, nedostaje glava, a na njenom mjestu su bili očuvani dijelovi životinjske lobanje. Kako je sarkofag bio zatvoren te u njega nije prodirala zemlja nego samo voda, ova zemljana gruda je ovdje postavljena prije zatvaranja sarkofaga, kako bi nadomjestila glavu i poslužila dijelovima životinjske čeljusti kao oslonac. Na neki način glava je “zablindirana” pjeskovitom sivom zemljom, koja je trebala magijski poslužiti kao blokada pokojnika u zagrobnom životu, odnosno da se iz njega više ne vrati. Treba reći i da na cijelom skeletu kao ni izvan sarkofaga nigdje nije pronađena ni krhotina ljudske lobanje.
Na vampirizam upućuje i to što je pokojnik sahranjen u smjeru istok-zapad što potvrđuje namjerno orijentisanje, a zakopan je na sjevernoj strani groblja koja u Srednjem vijeku nije bila favorizovana.
– Ono što je za slučaj vampirizma poprilično neobično je što je osoba pokopana u luksuznom, gotičkom sarkofagu kakav do sada nije nigdje zabilježen. Činjenica da je sahranjen u takvom sarkofagu upućuje da se radilo o jako važnoj i cijenjenoj osobi tog vremena koja je bila na najvišim funkcijama. U crkvi su zakopani znatno bogatije osobe, a ni jedna nije imala takav sanduk pa se otvara pitanje je li taj sanduk imao neku magijsku funkciju? Iako su ga osakatili, sahranili su ga na samom hrišćanskom groblju što pokazuje da su mu time odali najveću počast jer su inače takve “vampirske” pokope pokapali ili na kraju ili izvan groblja – pojašnjava Vacek.
Dodaje i da su u proteklih osam godina na ovom lokalitetu iskopana 74 posmrtna ostatka ljudi te ostaci još 21 osobe iz kosturnice uz južnu stranu crkve. Svi će, nakon čišćenja i pranja, biti poslati na antropološku analizu u Zagreb nakon čega će biti vraćeni u Pakrac i biti sahranjeni na gradskom groblju ili vraćeni na lokaciju gdje su otkriveni.
Takođe pojašnjava da su ovo zaštitni arheološki radovi koji prethode građevinskim radovima jer je ovdje planirana izgradnja Arheološkog parka, kako mašine ne bi uništile arheološke nalaze.
– Znamo da ovaj lokalitet potvrđuje prisutnost prvih hrišćana u Pakrac, radi se pripadnicima viteškog reda Ivanovci, a možda i o vitezovima Templarima na što upućuje činjenica da sama crkva ima puno templarskih elemenata. Njihova misija i zadaća je bila braniti i širiti svoja religijska uvjerenja. To je u potpunoj suprotnosti s ovim našim nalazom koji upućuje na to da su ti redovi zapravo poštovali neke poganske tradicije i da su se bavili nekim znanjima koje je Crkva u to vrijeme u potpunosti zabranjivala. Ove pretpostavke idu u korak s legendom o ukidanju templara koje je papa optužio za herezu i svetogrđe. Ovo je još jedna potvrda da je među brojnim arheološkim nalazištima na našem području, ovo najvrijednije i osim što potvrđuje snažan evropski hrišćanski uticaj, pokazuje nam neke tradicije još starijih Pakračana koji su živjeli ovdje od dolaska starih Slavena prije nego što su došli francuski vitezovi, bili oni Ivanovci ili Templari – kaže Vacek.
Otkrio je i kako je moguće da je nakon 800 godina drvo ostalo tako dobro sačuvano, piše Moj Portal.
Prije čišćenja skeleta vidljivo je da je lobanja životinjskog porijekla bila učvršćena pjeskovitom sivom zemljom.
Crkva koja je pronađena na lokalitetu Stari grad Pakrac nastala je na malom ostrvu koje se nalazilo u močvari i nekad u prošlosti je došlo do velike poplave koja je poplavila cijeli lokalitet.
Zbog toga se nataložio mulj i upravo zahvaljujući tom mulju i poplavi drveni nalazi su ostali jako dobro očuvani što inače nikada nije slučaj jer drvo istrune. Mulj je u stvari bio prirodni konzervator. Zahvaljujući tom mulju ostala je sačuvana i drvena ograda koja je okruživala crkvu koja je takođe pronađena prilikom iskopavanja.
– Na istom mjestu prije ograde postojala je drvena palisada, odnosno odbrambena konstrukcija koju su činili našiljeni drveni kočevi koji su štitili utvrđenje od neprijatelja.
Pronađeno je nekoliko dobro očuvanih stubova te palisade. Međutim, jedan od najneobičnijih drvenih pronalazaka je hrastov drvored, koji se pružao u smjeru istok-zapad. Radi se o nekoliko panjeva stabala koji su ostali potpuno očuvani, čak sa korijenjem i korom na sebi. Ovakvi lokaliteti u kojima su drveni nalazi tako očuvani su rijetkost i Pakrac je po tome jedinstven.
– Spomenuo bih da su u mulju iz ranog 15. vijeka pronađene očuvana koščice marelice i grančice vinove loze, a takvi nalazi su rijetkost. To potvrđuje njihov rani uzgoj u pakračkom kraju, a proteklih godina pronađene su koštice trešnje iz prelaza 15. na 16 vijek i koštica šljive iz 17. vijeka – zaključuje Vacek.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu