Priča ove hrabre djevojke počinje jednim sasvim običnim danom, koji se iznenada i bez najave pretvorio u noćnu moru. Prvog avgusta 2022. godine Marija Simić saznala je da ima Hockinov limfom trećeg stadijuma, bolest za koju, kako priznaje naša sagovornica, do tada nije znala ni da postoji.
Zašto baš ja?
Marijin svijet promijenio se iz korijena, ali umjesto da se preda, odlučila je da ne klone i da pronađe snagu da se suoči sa opakom bolešću.
– Čuti tako tešku dijagnozu bilo je kao da mi je neko izmakao tlo pod nogama. Osjetila sam strah, očaj, pitala se zašto baš ja. Odjednom sam se našla na dnu, ali sam ubrzo shvatila da tog trenutka počinje moj put ka oporavku – rekla je ona.
Ljubav, vjera, nada
Marijino okruženje snažno je reagovalo na vijest o njenoj bolesti. Odlučila je da svoju priču podijeli na društvenim mrežama, što je pokrenulo lavinu podrške. Dobila je mnoštvo poruka koje su je osnažile:
– Moji roditelji su jako emotivni i imaju samo mene. Znam da ih je moja bolest potresla čak više nego mene i da su živjeli u mnogo većem bolu i strahu, ali nisu mi pokazivali koliko im je zapravo teško. Bez obzira na sve, osjećala sam to, vidjela sam im sve suze, koliko god da su ih krili od mene. Koliko sam se ja trudila da ohrabrim njih i da budem pozitivna, toliko su oni dali sve od sebe da isprate svako moje raspoloženje i pokažu jačinu, hrabrost, istrajnost, posvećenost, ljubav, vjeru. Oni su mi bili glavna motivacija, jedini cilj bio mi je da oni vide da ja to mogu. Za njih dvoje mala je i beskrajna ljubav koliko zaslužuju, pobjednici su koliko i ja.
Hemoterapija je bila samo početak
Dok se prilagođavala svom novom životu, borba s rakom donijela je sa sobom niz izazova – od teških fizičkih promjena do emotivnih lomova. Hemoterapija je bila tek prvi korak u dugom procesu.
– Izgubila sam kosu, obrve, trepavice, ali to je bio samo spoljašnji odraz onoga što sam iznutra osjećala. Prihvatila sam sve promjene jer sam znala da će na kraju moj um i snaga pobijediti. Teijlo je bilo slabo, ali volja da nastavim dalje bila je jača – kaže ova hrabra djevojka.
Dok je prolazila kroz liječenja, svaka nova terapija bila je još jedan test izdržljivosti, a strepnja pred njom postajala je sve veća. No, Marija nije dozvolila da je to slomi.
– Svaki put pred terapiju razmišljala sam o svojim voljenima, o osmijehu koji sam želela da im poklonim kad se sve završi. Svi mi, pacijenti, prolazimo kroz slično, borimo se sa bolovima, strahovima, ali u srcu svi želimo samo jedno – da budemo zdravi – kaže Marija.
Pobjeda života na Dan zaljubljenih
Poslije višemjesečne borbe, 14. februara 2023. godine, uslijedila je najsrećnija vijest.
– Skener je pokazao potpuno odsustvo bolesti. Taj trenutak bio je kao novo rođenje. Nisam mogla da vjerujem da sam uspjela. Sreća, radost, ponos, sve te emocije preplavile su moje srce- kaže ona.
Marija se postepeno vraćala svakodnevnim aktivnostima, ali je iza nje ostao period koji će zauvijek pamtiti, piše Žena Blic.
– Ovaj put nije bio samo borba protiv bolesti, već i protiv samog sebe. Naučila sam da je najvažnije imati smiren um i vjerovati u svoju snagu. Možemo pobjediti sve samo ako odlučimo da ne odustanemo – poručila je Marija.
– Nisam dozvolila da me bolest definiše. Ja sam diktirala tempo, a ne rak – rekla je Marija za kraj.
Marija danas dijeli svoju priču u nadi da će motivisati druge da vjeruju u sebe i ne odustaju, bez obzira na to koliko teška borba bila.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu