Njoj je majka poginula u saobraćajnoj nesreći, a prošla je kroz pakao zbog maćehe.
– Mnogo mi se ružnih stvari dogodilo u životu, ali moja priroda je takva… Ja sam se uvijek borila, nisam odustajala… Ne znam kako da objasnim, lijepa riječ i gvozdena vrata otvara, tako nekako mislim. Osmijehom sam se borila, kad bih se nasmiješila, osjećala sam da me ljudi prihvataju. Cijeli život sam se borila da dobijem malo ljubavi od svakoga. Nisam se se ja osjećala nevoljeno kao dijete, ali… evo, i sad plačem, izvini – započela je Goca svoju ispovijest i dodala:
– Moj otac, on nije znao da pruži ljubav, ali bila je masa takvih roditelja u to vrijeme kad sam ja bila mala. On je bio surovo grub, ali neke osnovne postulate nam je postavio. Bio je vizionar, on nije imao ni četiri razreda osnovne škole. Govorio nam je da mi treba da budemo školovani i da otvaramo sebi vidike, da nam horizonti budu što dalji. Mi smo mu zahvalni na tome. Završila sam srednju turističku školu i počela da studiram turizam i ugostiteljstvo, ali nikada ga nisam završila – priča pjevačica.
Dok nije počela da živi i radi samotalno, ističe da se mnogo namučila, te je bivalo momenata da se po 10 dana nije presvlačila.
– Sve je bilo surovo. Mama i tata su trbuhom za kruhom otišli u inostranstvo. Ostavili su mene i brata kod strica i strine. Onda je i strina morala da ide da radi, pa je ostavila mene i brata u kući u šumi sa jednim neuglednim čovjekom da nas čuva. Nije se presvlačio po deset dana. Mi smo preko nedjelje mazali pašteticu i margarin na hljeb. Nismo znali ništa drugo. Dok strina ne dođe. Otud i moj gastritis, koji vučem od ranog djetinjstva. Moram da kažem da nikada nismo bili gladni. Čokoladu smo kupovali jednom mjesečno, onu malu – rekla je.
Međutim, Gocina majka je mnogo patila za svojim nasljednicima, ali, sa druge strane, nije željela da izgubi muža.
– Jedva je izmolila tatu da se vrate. Majka mi je u saobraćajnoj nesreći pri povratku je poginula, tad sam imala deset godina. Posljednji put sam je vidjela sa svojih osam, kad je otišla za ocem u Njemačku. Otišla je iz straha da ne izgubi svoju ljubav, a otac je ranije otišao zbog egzistencije porodice… Prosto, on nije morao da ide, ali njegovi horizonti stalno su se proširivali, a mama… Ona je htjela da isprati svog muškarca, uvijek je govorila: „Djeca će porasti i otići, a ja ne želim da izgubim ljubav.“ Kada je shvatila koliko joj nedostajemo, ona je njega jedva izmolila da se vrati da nas bar malo vidi. U povratku je vozio mamin brat od strica; njena rođena braća umrla su prije toga – objašnjava.
Pjevačici otac se nakon toga nezvanično ženio nekoliko puta.
– To su bile neke žene koje su bile grube prema nama. Kada je jedna od njih došla, smislila sam srednju školu koja ne postoji nigdje u blizini da pobjegnem da ih ne gledam. Otišla sam u Beograd – ispričala je.
Već sa 15 godina se osamostalila.
– Ja sam se sa 15 godina osamostalila, niko mene nije izbacio iz kuće. Meni se nije svidio način na koji moj otac živi, maćeha, te žene koje je on dovodio i tako dalje… Ja sam po cijenu života i smrti željela da odem. Jedna od tih mojih maćeha je imala rođaku u Beogradu, tu u Zemunu. Ona je zaista iz najbolje namjere mene poslala kod te svoje rođake i ja sam otišla da stanujem tamo. Oni su imali sina jedinca i meni su dali jednu sobu, bili su zaista korektni ljudi, ali… – otkriva i nastavlja:
– On, pošto je bio jedinac, od ljubomore baš zato što su njegovi roditelji bili dobri prema meni, svaki dan me je tukao. On je bi mlađi on mene, ja sam imala 15 godina, a on desetak. Svaki dan me udarao, šutirao, vrijeđao… Ja sam to trpjela neko vrijeme, bila sam mršava i sitna i jednom sam ga tako udarila pesnicom da je on vrištao… Jednim udarcem sam mu pokazala da ne može više tako. Odmah je počeo da se žali i da priča kako sam ga udarala i da ja njega bijem, a ja sam uvijek ćutala, nikada se nisam požalila na njega. Oni ljudi su skapirali o čemu se radi, ali su mi ipak rekli: „Goco, sine, mi imamo samo njega, a ti se, dijete, snađi se i idi negdje…“ Naravno da sam odmah otišla – zaključila je.
Pjesma za sva vremena
Inače, Goca Lazarević je vlasnica hita “Vidovdan” koji Srbi obožavaju i rado ga pjevaju na proslavama.
Inače, Goca je tokom gostovanja u jednoj emisiji otkrila kako je baš zbog te pjesme zabranjena u Hrvatskoj i Crnoj Gori.
– Na Kosovu i Metohiji sam bila prije dvije godine, moram da kažem da pjesma “Vidovdan” nije ni Zaharova, ni moja, to je pjesma naroda, ovo je pjesma Srba. Dobila sam mnogo zbog te pjesme, ali mnogo sam i izgubila. Izgubila sam tržište, ne zovu me u Hrvatsku da pjevam, ali sam dobila pjesmu koja će živjeti i poslije mene, ovo je ono što ostvaljam za buduće generacije – rekla je Goca, pa otkrila da iz istog razloga ne nastupa ni u Crnoj Gori.
– Ne zovu me ni u Crnu Goru, nisam tamo pjevala više od dvadeset godina, čak je pjesma “Vidovdan” zabranjena na svim medijima. Ja ne razmišljam o tome, ja nisam nacionalista, ja sam rodoljub koja voli svoju zemlju i to je najvažnije. “Vidovdan” je prava srpska pjesma, i to je važno. Koliko sam ja puta plakala sa publikom zbog te pjesme, i dok smo je pjevali svi, svi smo plakali. Mene politika ne zanima, sport, muzika i umjetnost spajaju ljude i to je najvažnije – istakla je pjevačica u emisiji “Premijera – vikend specijal”.
Pjesma bila namijenjene Vesni Zmijanac
– Pjesma je bila namijenjena Vesni Zmijanjac ali ona nije željela da je snimi da ne bi narušila svoju jugoslovensku popularnost, dok sam ja molila Zahara da mi je da. Tek kada je ona odbila, rekao mi je: ‘Dobro, evo ti’ – rekla je ranije pjevačica, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu