Gradi karijeru podjednako dobro kako u Srbiji, tako i u Rusiji, gdje je priznat kao glumac koji temeljnim pristupom svaku ulogu donosi na veličanstven način.
Kada biste danas počinjali da se bavite glumom, šta biste i da li biste nešto na tom putu promijenili, donijeli neke drugačije odluke i koje?
Nije mi lako da odgovorim na to pitanje, jer ja danas nisam taj čovjek koji sam bio pre 20 godina. Svi se mi mijenjamo sa godinama i iskustvom. Nekad svi pomislimo da bismo sve uradili isto ili drugačije, ali ono što je sigurno – moj životni put je, čini mi se, bolji nego što sam se nadao, tako da ne bih ništa mijenjao – rekao je Miloš Biković za “Blic“.
Svako vrijeme nosi svoje breme, ali da li je bilo teže kada ste stali na daske koje život znače, ili ovim danas mladim ljudima koji napuštaju akademiju?
– Nisam siguran da su se stvari toliko promijenile. Kada smo mi počinjali, nije se snimalo ovoliko filmova i serija. Mi nismo počinjali u vrijeme masovne medijske oluje koja sa sobom donosi toliko distrakcija, tada nije bilo društvenih mreža, niti ovolikog njihovog uticaja, kao ni rijaliti programa. Mi smo počinjali u vrijeme kada je za kulturu bilo manje mogućnosti, ali više mjesta. U to vrijeme, čovjek kada je osmišljavao svoje slobodno vrijeme, mogao je da se okrene kulturi, a sada ima nekako mnogo “zamijena“ za kulturu. To, nažalost, nije tendencija samo u Srbiji, to je više svetska tendencija. Sada moramo da se borimo za publiku, ali opet sa druge strane, imamo više mogućnosti da kada postoji kvalitet, da ga i promovišemo i širimo takav sadržaj.
Koje savjete biste im dali i šta biste izdvojili kao ključ za uspjeh u glumi?
– Ne bih davao savjete. Snaga savjeta se krije u čovjeku koji umije da primi savjet, ne u onom koji ga daje. Ali mislim da je važno da što više čitaju. Jer čitanje od nas zahtjeva da riječi pretvaramo u slike, a slike u događaje kojima svaki čovjek može da obogati svoj unutrašnji svijet.
Da li hiperprodukcija pomaže ili odmaže mladim glumcima?
– Mislim da pomaže jer daje mogućnost da se iz količine izrodi kvalitet, ali ona sama po sebi ne znači kvalitativan skok. Ali jeste jedan od dobrih preduslova.
Vi ste se okrenuli mladim ljudima i kroz fondaciju koju ste osnovali, ko je vama ili šta bilo vjetar u leđa na početku karijere?
– To su prvenstveno bili moji profesori. Na prvom mjestu Dragan Petrović Pele, ali i ljudi koje sam sretao na svom putu – od Dragana Bjelogrlića, preko Nikite Mihalkova. To su sve bili ljudi od kojih sam imao priliku da slušam i upijam i da se formiram i da nasliedim njihovo iskustvo. I da to kasnije razvijam i nadograđujem, a nadam se da ću i ja to moći dalje da prenesem kroz saradnje ili pedagoški rad. Mi imamo sjajne škole i pedagoge, samo nemamo toliko tržište, pa ni mogućnosti da raširimo krila.
Na čemu trenutno radite, šta možemo očekovati od vas na srpskom i ruskom tržištu, pa i šire, u narednom periodu?
– Upravo snimam film “Rođenje imperije” o Petru Velikom, gdje igram Menšikova, njegovog bliskog prijatelja i guvernatora Petrograda, a koji mu je bio sličan i po energiji i sposobnostima. Prethnodno sam završio rad na filmu “Crvena svila”, to je film u rusko-kineskoj koprodukcji, a čekaju me još dva projekta do kraja godine. Jedan je “Alisa u Zemlji čuda”, gde igram Ludog šeširdžiju, a drugi je nastavak „Senki nad Balkanom“.
Od mladih kolega izdvojio bih Alekseja, Pavla, Milana i Denisa
Gledate li naše mlade glumce u pozorištu i na filmu, možete li da nam izdvojite neka imena na koja bi trebalo da obratimo pažnju, a koja mogu stasati u ozbiljna glumce?
– Od mlade generacije koja sada stasava, mogao bih da izdvojim nekoliko njih koji svojim radom polako i zasluženo zauzimaju mesto, a to su: Aleksej Bjelogrlić, Pavle Mensur, Milan Kolak, Denis Murić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu