Saša Marković je ujedno objasnio da je Zeljkoviću isplaćivao 30 odsto od marže u više navrata, odnosno najmanje 20 puta.
Svjedočenje pokajnika koga u banjalučkom Okružnom sudu odbrana Zeljkovića ispituje već šest časova, obilježeno je i danas nizom prigovora Markovićevog advokata Miloša Stevanovića, ali i republičkog javnog tužioca Sanje Tadić Stojisavljević, koje je sud uglavnom prihvatao i tako odbacivao pitanja Zeljkovićevog advokata Jadranke Ivanović.
– Sve je generalno bilo prestrašno što sam radio- izjavio je Marković na pitanje Zeljkovićevog advokata da li ga je bilo strah kada je nosio novac.
Podsjećanja radi, Marković je ranije priznao da je na ime prodanih zaštitnih odijela Institutu, isplatio Zeljkoviću 250.000 maraka mita, te da je novac odnosio u kesama i fascikli u prostorije stranke Ujedinjena Srpska u Banjaluci.
– Nakon svake uplate novca za isporučena zaštitna odijela novac sam nosio Branislavu Zeljkoviću u prostorije Ujedinjene Srpske. Zeljković je dakle uzimao 30 odsto od moje marže i to je bila ta cijena od 9 maraka po odijelu koju je Zeljković napisao na papiriću koji mi je pokazao u Institutu- objasnio je Marković.
Optuženi je potvrdio da je bio u strahu zbog onoga na šta se obavezao, ali da nije odbio ponudu Zeljkovića, iako je mogao.
Izjavio je da je glavni razlog neodbijanja ponude bila njegova (Markovićeva) obaveza prema firmi “Ultimaks” koja je isporučivala zaštitna odijela.
Advokat Ivanović je zatim podsjetila optuženog da je izjavio kako nije imao ugovor sa “Ultimaksom”, na šta se Marković nadovezao da nije imao ugovor, ali jeste poslovnu obavezu.
Odbrana Zeljkovića je istakla da objektivni dokazi, među kojima je i onaj o broju isplata novca od strane Instituta, ukazuju da Marković ne govori istinu, te da prema tvrdnjama odbrane, “kada se sve sabere”, Marković nije ni mogao isplatiti Zeljkoviću ukupan iznos od 250.000 maraka, a kamoli 20 puta odlaziti u stranku.
Marković je na pitanja Ivanovićke izjavio i da nema materijalnih dokaza da je Zeljkoviću predao pomenuti novac, ali da je vodio ličnu evidenciju o isplatama.
Zatim ga je advokat upitala da li je svoju evidenciju predao policiji ili republičkom tužiocu, što je Marković negirao.
– Tu evidenciju nisam pisao na papir, već sam je vodio za sebe lično– pokušavao je objasniti Marković.
Odbranu je interesovao i onaj dio u kojem je Marković izjavio da je novac odnosio u prostorije Ujedinjene Srpske, podsjetivši ujedno na ranija svjedočenja sekretarica iz ove stranke koje su pod zakletvom i u sudu izjavile da nisu vidjele Markovića.
– Da li vas je tužilac pitala da opišete osobu (sekretaricu)- upitala je advokat Ivanović na šta je optuženi Marković izjavio da se ne sjeća.
Međutim, potvrdio je pitanje koje se odnosilo na prepoznavanje sekretarice koja je bila prisutna u stranci kada je ostavio kesu s novcem.
– Mislim da su mi u tužilaštvu pokazivali fotografije i da bih mogao jednu djevojku povezati s tim događajem iz Ujedinjene Srpske- odgovorio je Marković.
Na današnjem ročištu i to na zahtjev odbrane, pregledani su materijalni dokazi zaplijenjeni tokom istrage, odnosno bijelo zaštitno odijelo koje je pronađeno u Institutu za javno zdravstvo RS i laptop zaplijenjen od prvooptuženog Zeljkovića nakon hapšenja.
Bivši direktor Instituta za javno zdravstvo RS Branislav Zeljković, optužen je za zloupotrebu položaja prilikom nabavki tokom trajanja pandemije virusa korona. Na optužnici su još i direktor turističke agencije “Travel for fun” Saša Marković, direktor firme “Procontrol” Slavko Bojić, direktor firme “Promeding” iz Laktaša Dragan Dubravac i bivši direktor “Sineks laboratorije” Sani Crljić.
Optuženi se terete da su u postupcima javnih nabavki, za vrijeme trajanja pandemije virusa korona, oštetili Republiku Srpsku za 1,3 miliona KM. Marković i Zeljković se optužnicom dodatno terete za davanje, odnosno primanje mita.
Nastavak suđenja zakazan je za 23. septembar.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu