Vukobrat je rekao da su se nakon proboja Hrvatske vojske, 13. septembra, 1995. godine sa položaja kod Drvara povlačili putem AVNOJ-a.
– Tek tada nam je bilo jasno da je Peti korpus u Petrovcu – dodao je svjedok, te naveo da su se izvlačili uglavnom šumom.
On je rekao da vojsku nisu uočili, ali da su ponegdje vidjeli dim i narod da prolazi, te da se čuo i pokoji pucanj.
Vukobrat je odbrani potvrdio da je nakon 13. septembra vladao haos i da su bila dejstva NATO avijacije i Hrvatske vojske, kao i da su na položajima kod Drvara bili u dodiru sa hrvatskom vojskom i da su borbe bile još od decembra 1994. godine.
Na sugestiju branioca da je civilno stanovništvo bježalo od Hrvatske vojske, Vukobrat je rekao da je to poznato.
Svjedok Tužilaštva Vukica Vučković ispričala je da je živjela u selu Risovac, dok je njen suprug Željo Novaković bio na ratištu, te da je ona sa dvoje djece i svekrvom morala da napusti to područje 14. septembra 1995. godine.
Ona je navela da je u septembru, 1995. godine morala da napusti kuću u Bosanskom Petrovcu.
“Tako nam je javljeno. Neki čovjek je došao i rekao da mora da se napusti”, rekla je Vučkovićeva.
Ona je rekla da je tada saznala i to da je njen suprug nastradao, te dodala da ga je posljednji put vidjela 8. septembra, a nakon što je otišla iz Petrovca, u Derventi je čula da je stradao sa nekoliko saboraca.
Prema njenim riječima, od Ratka Ilića, koji je tada bio s njenim suprugom i drugima, čula je da su krenuli prema jednoj kući u kojoj su vidjeli svjetlo i da joj je rekao da on nije pošao prema toj kući, te da je čuo pucnjeve.
Vučkovićeva je dodala da je tijelo njenog supruga ekshumirano 1997. u mjestu Krnjeuša u Bosanskom Petrovcu, a da ga je identifikovao njegov brat, kojem je rekla šta je imao na sebi od garderobe.
Na pitanja branioca Bajre Avdića, Vučkovićeva je rekla da ne zna da li je rađena DNK analiza posmrtnih ostataka.
Advokat Ifet Feraget je naveo da ne zna na koju se tačku optužnice odnosi svjedočenje Vučkovićeve i da u činjeničnom opisu nema njenog supruga.
Svjedok Božidar Majkić, koji je živio na području Sanskog Mosta i bio angažovan kao vozač pri vojsci, prisjetio se da je stanje bilo opasno i da je 10. oktobra, 1995. godine nakratko svratio kući i razgovarao sa suprugom.
“Rekao sam ako bude narod išao da ide i spasava sebe i dijete”, prisjetio se Majkić, te ispričao da je prije toga razgovarao sa ocem Miletom /1928/, ali da je on bio kategoričan da neće napustiti kuću.
On je naveo da je poslije saznao da je njegov otac pronađen mrtav ispred štale, prenosi Birn.
Branilac Asim Crnalić rekao je da dokazi Tužilaštva pokazuju da otac svjedoka nije ubijen, a Tužilac Marijana Čobović istakla je da je otac svjedoka ekshumiran iz masovne grobnice.
Dudakoviću i ostalim pripadnicima Petog korpusa sudi se za zločine počinjene na području Bosanskog Petrovca, Ključa, Bosanske Krupe i Sanskog Mosta, uključujući ubistva više od 300 lica, progone i uništenje vjerskih objekata.
Osim Dudakoviću sudi se Sanelu Šabiću, Ibrahimu Šiljediću, Safetu Salihagiću, Adisu Zjakiću, Redžepu Zlojiću, Samiru Solakoviću, Fatmiru Muratoviću, Muharemu Aleševiću, Huseinu Balagiću, Еdinu Domazetu, Еjubu Koženjiću, Ibrahimu Nadareviću i Saidu Mujiću.
Suđenje će biti nastavljeno 30. septembra.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu