Prvenstveno su željeli da pročiste ritual crkvenog bogosluženja i zbog toga su nazvani puritanci (engleski naziv potiče od latinskog puritas, što znači čistoća).
Neki puritanci su smatrali da crkvi nisu potrebni biskupi i da svaka crkvena opština treba da bude samostalna, a ne pod upravom državne crkve. Zbog toga ih je Anglikanska crkva nazvala separatistima. Upravo takvi otpadnici od zvanične crkve bili su kolonisti Novog svijeta.
Kada je Elizabetu I naslijedio kralj Jakov I pokušao je da separatiste puritance pokori svojoj vlasti. Jedan dio njih je pobjegao u Holandiju. Zbog svojih vjerskih uvjerenja bili su spremni da odu daleko od svoje domovine i zato su dobili naziv Pilgrims (hodočasnici, putnici). Pošto su dobili dozvolu da se nasele u britanskoj koloniji Virdžiniji, 1620. su se ukrcali na brod “Mejflauer” i isplovili za Sjevernu Ameriku.
Poslije dva mjeseca plovidbe olujnim Atlantikom, stotinak odraslih ljudi i djece stiglo je do poluostrva Kejp Kod, nekoliko stotina kilometara sjeverno od Virdžinije. Tamo su potpisali Mejflauerski ugovor, dokument u kojem su izrazili želju da osnuju novu koloniju i poštuju zakone koji će u njoj vladati. Naselili su se u području današnjeg grada Plimuta. Bili su nespremni za zimu i surove uslove, pa ih je u prvih nekoliko mjeseci umrlo gotovo pola.
Na proljeće su počeli da grade kuće, a sa Indijancima su imali dobre odnose. Oni su ih naučili kako da gaje poljoprivredne kulture, prvenstveno krompir. Već u jesen 1621. doseljenici su imali svega u izobilju, pa su priredili posebnu svečanost kako bi se zahvalili bogu za sve njegove blagoslove. U spomen na tu svečanost nastao je Dan zahvalnosti, praznik koji se još i danas slavi u SAD i nekim drugim zemljama.
S vremenom su počeli da stižu i drugi doseljenici, tako da je za nepunih 15 godina kolonija u Plimutu imala više od 2.000 stanovnika. Teritorija tada zvana Nova Engleska je 1640. imala oko 20.000 engleskih doseljenika.
Puritanci su preuzeli glavnu riječ u vjerskom životu Nove Engleske, a grad Boston je postao vjerski centar čitavog područja. Puritanci su temeljili svoja vjerovanja na učenjima francuskog protestantskog reformatora Žana Kalvina, koji je govorio da je bog unaprijed odredio koje će ljude spasiti, a koje osuditi na vječno mučenje u paklenoj vatri.
(Nastaviće se)
Raniji tekstovi:
Atlantiđanske imperije (41): Britanske kolonije
Atlantiđanske imperije (42): Britanska nadmoć
Atlantiđanske imperije (43): Britanska tajna društva
Atlantiđanske imperije (44): Vizije fabijanskih pisaca
Atlantiđanske imperije (45): Moderna Britanija
Atlantiđanske imperije (46): Novi svijet
Atlantiđanske imperije (47): Dolazak kolonista
Atlantiđanske imperije (48): Dolazak Jevreja
Atlantiđanske imperije (49): Sveti duvanski dim
Atlantiđanske imperije (50): Robovi
Atlantiđanske imperije (51): Vjernici nevjernici
Atlantiđanske imperije (52): Raj za jeretike
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu