Napadi Danaca i Norvežana dodatno su učvrstili granice Engleske. Alfred Veliki je 878. godine porazio Dance u bitci kod Edingtona, pa je oblast Vaseks toliko ojačala da se postupno preobrazila u Englesku.
Kada je Edvard III Ispovjednik umro 1066. godine, nije se znalo ko će naslijediti tron, jer nije imao djecu. Kao pretendenti na presto pojavili su se normandijski vojvoda Vilijam i velikaš iz Vaseksa Harold. Harold i Vilijam su se sa svojim vojskama sukobili kod Hestingsa. Vilijam je pobijedio, ubio Harolda i uskoro dobio nadimak Osvajač. Normani su ovladali Engleskom. Vilijam je uveo francuski kao službeni jezik.
Zamršeni odnosi Francuske i Engleske potrajali su vijekovima. Normani, nasljednici Vikinga, kako piše Borislav Pekić, na britansko tlo su došli da njime vladaju. Rimljani su tu bili da zemlju eksploatišu, Anglosasi da je nasele. Normani ili “Northmani”, Sjeverni ljudi, nasljednici su Crvenog Erika, koji je sa svojom vojskom i brodovima gospodario sjeverom Evrope. Njegov sin, viking Erikson, stigao je do obala Amerike, 500 godina prije Kolumba. Svojim brzim brodovima spustili su se do Sicilije. Normanski vikinški ratnički gen ostao je da živi u potonjim generacijama Engleza, sa željom da stvore najveću imperiju i pokore čitav svijet.
Pekić piše da je simbioza vojničkoj disciplini nastrojenih Normana i anglosaksonke racionalne društvene uređenosti kraljevstva bila dobitna kombinacija za stvaranje Engleske.
Normani su u isto vrijeme stvarali i Francusku. Upravo zbog Vilijemovih osvajanja i njegovog nasljeđa, Englezi i Francuzi su vijekovima vodili ratove. Englezi su željeli da vladaju Vilijemovim teritorijama na kontinentu, Francuzi su željeli teritorije na ostrvu. Vilijem je bio tvorac viteškog kodeksa, kojim je stariji vitez po činu dodirom mača mogao proglasiti vitezom drugog vojnika. Viteške titule i kodeks časti zadržale su se do dana današnjeg.
U to vrijeme napisana je i “Knjiga sudnjeg dana”, popis imovine svih zemljoposjednika u Engleskoj. Istovremno, Evropa je početkom drugog milenijuma bila religijski košmar sastavljen od nebrojenih hrišćanski sekti i monaških redova koji su se borili za vlast i uticaj. Srednji vijek u Engleskoj je surov i mračan, opisan vrlo dobro u romanima Valtera Skota.
(Nastaviće se)
Raniji tekstovi:
Atlantiđanske imperije (21): Italija
Atlantiđanske imperije (22): Musolinijeva Italija
Atlantiđanske imperije (23): Mafija
Atlantiđanske imperije (24): Francuska
Atlantiđanske imperije (25): Franačko carstvo
Atlantiđanske imperije (26): Templari
Atlantiđanske imperije (27): Francuska ezoterija
Atlantiđanske imperije (28): Francuska revolucija
Atlantiđanske imperije (29): Francuska umjetnost
Atlantiđanske imperije (30): Engleska
Atlantiđanske imperije (31): Starosjedioci na britanskom ostrvu
Atlantiđanske imperije (32): Albion
Atlantiđanske imperije (33): Rimljani na britanskom tlu
Atlantiđanske imperije (34): Angli i Sasi
Atlantiđanske imperije (35): Ekskalibur
Atlantiđanske imperije (36): Druidi
Atlantiđanske imperije (37): Templari u Škotskoj
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu