Magazin

Atlantiđanske imperije (28): Francuska revolucija

Francuska se lagano urušava sa svih strana i sve to vodi ka velikoj revoluciji 1789. godine.

FOTO: MAXIM SHIPENKOV/EPA

Padom zatvora Bastilje započinje pobuna građana u Parizu. Kralj Luj XVI je pogubljen, a na vlast su došli jakobinci, anarhiji skloni revolucionari, mračni tipovi kao što su Robespjer ili Žan Pol Mara.

Sen Žist je izgovorio slavnu rečenicu „Revolucija koja se izvede do pola sama sebi kopa grob“. Revolucija je uspjela, otvorene su kapije modernog svijeta. Stvorena je prva Republika sa proglasom „Sloboda, bratstvo, jedinstvo“.

Diktatura jakobinaca nije dugo trajala; na vlast 10 godina kasnije dolazi Napoleon Bonaparta. Napoleon je bio izuzetno talentovan vojskovođa, pa je ponovo proširio granice svoje zemlje. Godine 1804. proglasio se za cara Francuske. Imao je nekih sličnosti sa Karlom Velikim, koji mu je bio uzor. Svakako je Francusku postavio među najuticajnije okultne imperije svijeta. Poslije poraza na Vaterlou prognan je na ostrvo Elba.

Potom su se smjenjivale monarhije, sa periodima nove republike. Bilo je kraljeva, pa predsjednika Napoleonovih nasljednika, koji su vješto upravljali zemljom. Francuska je uvećavala broj svojih kolonija.

Pariska komuna 1871. bila je prvi pokušaj na svijetu da jedna ljevičarska radnička partija osvoji vlast. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Hitler je lako okupirao Francusku i postavio profašističku vladu.

Poslije rata Francuska se oslobađa vlasti petokolonaša. Kasnije su Francuskom vladali demokrati poput De Gola i Miterana.

Uticaj Francuske od XIX vijeka do danas na politička i svakolika druga zbivanja je veliki. Od devetnaestog vijeka pa nadalje Francuska je veliki lider libertinskog svijeta, pojam slobode mišljenja i jedinstva različitosti. U velikim gradovima Francuske, posebno Parizu, nastaju najznačajniji umjetnički pokreti i okultna zbivanja.

(Nastaviće se)