U Srbiji su, da podsjetimo, zahvaljujući porodicama dva donora, za nepune dvije nedjelje spaseno je 8 života. U tom periodu, i dvije osobe su dobile srca. Najprije Miloš 8. jula, a zatim prošle subote i Aleksandra.
Potpuno zdrava do porođaja
Mlada majka je do svog porođaja bila potpuno zdrava osoba, a onda je iz ginekološke ustanove odmah prebačena na kardiologiju, nakon čega joj je ugrađena srčana pumpa, sa kojom je živjela sve do subote.
Na srce je čekala 5 godina, i maltene odustala… Nešto je, ipak, u međuvremenu osjetila, i spremno dočekala poziv.
Zahvalna je porodici donora i timu koji je izveo transplantaciju, predvođen Sašom Kačarom, načelnikom operacionog bloka Klinike za kardiohirurgiju Univerzitetskog kliničnog centra Srbije (UKCS).
Ass dr sci med Emilija Nestorović, načelnica Odeljenja za transplantaciju srca i mehaničku potporu Klinike za kardiohirurgiju UKCS precizira da je operacija trajala više od 10 sati.
– Bila je jedna od najkompleksnijih operacija, jer je transplantirana pacijentkinja kojoj je prethodno spasen život sa ugrađenom vještačkom srčanom pumpom. Te operacije su mnogo kompleksnije jer se radi o reoperaciji. Pacijentkinja je stabilna, njeno stanje je zadovoljavajuće. Uvijek nam je briga da li će srce da proradi u sali i spriječimo to hiperakutno odbacivanje. Naravno, prvu bitku smo dobili, sada pratimo da ne dođe do odbacivanja organa, ali kažem, njeno stanje je zadovoljavajuće kao i postoperativni tok – kaže za Blic dr Emilija Nestorović.
Zbog jednog, ali velikog “DA” moći će na more
Ona otkriva da je srce prošlog vikenda dobila mlada majka koja je 5 godina čekala transplantaciju srca na srčanoj pumpi.
– Bila je mlada, zdrava žena, koja je dobila postpartalnu kardiomiopatiju nakon porođaja, kada uslijed različitih imunoloških, hormonskih disbalansa dolazi do oštećenja srčanog mišića. Ona je prije porođaja bila zdrava, a iz ginekološke ustanove je prevedena na kardiologiju u životno ugrožavajućem stanju. U tom trenutku, kako nije bilo donora, spasen joj život ugradnjom srčane pumpe, na kojoj je poslije 5 godina, dočekala poziv za transplantaciju – priča dr Nestorović.
Aleksandra je sve vrijeme na srčanoj pumpi bila u stabilnom stanju, ali uz puno ograničenja. Jedno od njih je kupanje, nije smela na bazen, more… Ipak, planirala je zbog djeteta da ode u septembru. Da se bar ono kupa.
Spremila torbu za bolnicu 6 dana prije poziva
Jedno DA je sada to odložilo, ali će zato, i ona moći da se kupa.
– Kada se probudila pitala me najprije da li joj je sin dobro i da li sam se čula sa njim – kaže dr Emilija a zatim se prisjeća Aleksandrine kontrole od samo 10 dana prije transplantacije:
– Na toj kontroli je baš pričala da bi odvela sina na more u septembru, da se on malo kupa kad ona već ne smije. To je život sa pumpom. Takođe, mi njima uvijek kažemo da imaju spremnu torbu sa stvarima za bolnicu, za slučaj poziva za organ, i da te stvari u torbi properu na svakih 7 dana. Pošto je dugo čekala, ona je u jednom momentu prestala da pere te stvari. Međutim, pet, šest dana prije transplantacije uzela je i ponovo spremila torbu.
Doktor Saša Kačar koji je izveo transplantaciju, objašnjava da je kod ovakvih transplantacija, koje traju izuzetno dugo, najbitnije da koncentracija bude na maksimalnom nivou nekoliko sata.
– Ogroman tim ljudi učestvuje u njoj. Zadatak hirurga je da besprjekorno obavi taj hirurški dio, odnosno eksplantaciju i implantaciju srca, a prije i poslije toga, tu su anesteziolozi, zatim kardiolozi Odjeljenja za transplantacije, sestre, tehničari. Pored ogromnog tima, bitno je i vrijeme. Suština je da se i eksplantacija i implantacija obave što prije. Nema odlaganja. Kada sam radio ranije u Italiji i Belgiji, tamo se čeka srce da dođe iz drugog kraja zemlje, ili iz drugog kraja Evrope, tako da oni tu automatski gube dva sata. Mi imamo prednost što je većina donora je ovdje, ili u Kliničkom centru, ili, bilo je par slučaja u Kragujevcu, Nišu, ranije u Novom Sadu. Kod nas mnogo manje traje to vrijeme čekanja, vrijeme ishemije srca – od momenta kad se srce skine, do momenta kada kompletno proradi krvotok, dok se ne završi implantacija, ušiju svi krvni sudovi – priča dr Kačar.
On kaže da su i Aleksandra, a i Miloš koji je dobio novo srce par dana prije nje, dobro, i da su njihovi osmjesi najbolja poruka svima koji se razmišljaju da izgovor DA za donaciju organa.
– Naši ljudi treba da budu svjesni da time zaista pomažu u spasavanju života, i da nema tu ništa drugo. Pacijenti su zadovoljni. Kad im se izvadi tubus iz usta, imaju taj osmijeh na licu… Svi se smješkaju.. Ne postoji nijedan razlog da neko kaže NE doniranju organa – kaže dr Kačar.
Mjesec dana bolnice, pa kući
Doktorka Ema objašnjava da je procedura takva da transplantirani pacijenti po protokolu ostaju u bolnici mjesec dana, u okviru kojih im se rade dvije kontrolne biopsije, da bi se vidjelo da li ima na mikropatološkom nivou odbacivanja.
– Miloš je prošao prvu biopsiju, pokazala je da nema odbacivanja, i sada čeka drugu – kaže dr Emilija Nestorović.
Koliko su srećni pacijenti, toliko je i tim koji izvodi presađivanje ovog organa. Dr Nestorović ističe da su dvije transplantacije srca za manje od dvije nedjelje ohrabrujuće, i osvrće se na veliki napor koji je uložila medicinska struka ali i udruženja transplantiranih pacijenata.
Životi koji zavise od dobre volje
– Transplantacija organa je najkompleksnija, ne samo zbog svoje procedure, medicinske tehnike i praćenja tih pacijenata, već zato što potpuno zavisi od medicinske struke sa jedne strane i dobre volje naših građana, sa druge strane. Ako pogledamo da se ona bazira na dobroj volji svakog od nas, da za vrijeme svog života doniramo dio svoga tijela ili dio tijela svoga bližnjeg nakon moždane smrti bez ikakve nadoknade, bez ikakve nagrade, onda vidimo da definitivno zahtjeva, pored humanosti, jedan visoki nivo prosvjećenosti. Moramo mnogo da radimo na edukaciji stanovnika, od najranijeg uzrasta, od osnovnih škola, da obrazujemo naše građane šta je to moždana smrt, jer samo edukacija i prava informacija će nas riješiti nekih predrasuda i bezrazložnog straha – kaže dr Nestorović i dodaje da mi imamo medicinski kadar i infrastrukturu, a da 2.000 ljudi koji su na transplantacionoj listi, zavisimo od dobre volje građana:
– Kada govorimo o doniranju organa, jako je važno da se crkva izjasni za pozitivnim stavom o tome. U Španiji, koja je lider u broju transplantacija, definitivno je napravljen presedan kada je crkva izašla i rekla: “Šta će vam organi pod zemljom, ostavite ih na zemlji?” To je isto bio slučaj u Italiji sa Papa Benedikt XVI koji je zavještao svoje organe. Samo u toj godini 40 odsto je skočio program transplantacije. Da ne navodim Hrvatsku i druge zemlje koje se nalaze u vrhu transplantacionog programa.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu