Međutim, zbog prekomjernog uvoza domaće povrće teško pronalazi put do kupaca. Povrtari koji svoje proizvode ne mogu prodati uništavaju ih na njivi kako bi počeli novi proizvodni ciklus.
Brane Mastalo iz Kosjerova crveni luk je zasadio na hektar. Uspio je da proda manje od pola. Ostatak je završio pod tanjiračama jer cijena od 30 pfeniga ne pokriva ni troškove vađenja i transporta.
– Na tu cijenu prvo ga ne možemo prodati, a drugo na cijenu od 30 do 40 pfeninga to je nerentabilna proizvodnja i nema računa plaćati radnike i da se može prodati, bolje ga je zatanjirati – priča Mastalo.
Dio proizvodnje zbog nemogućnosti plasmana već je uništio i Željko Višekruna. Njemu je najviše propao rani kupus.
– Situacija je loša totalno. Što se tiče kupusa vidite iza mene tog ranog kupusa pet dunuma sam zatanjirao jer ga jednostavno nisam imao gdje plasirati – kaže Višekruna.
Uvođenje zaštitnih mjera i zabrana uvoza u vrijeme kada pristignu najveće količine domaćeg povrća povrtari vide kao jedino rješenje. Nažalost inicijative ministarstva poljoprivrede Republike Srpske Savjet ministara BiH je više puta ignorisao.
– Već nekoliko puta to se pitanje skida sa dnevnog reda jer znamo da se tamo odluke donose konsenzusom i evo jedan dio tih ministara iz Federacije glasa svaki put protiv toga odnosno te tačke se skidaju sa dnevnog reda – priča Darko Ilić, predsjednik Udruženja povrtara Republike Srpske.
Povrtari u Lijevče polju nezadovoljni su i radom inspekcijskih organa. Kažu dok se njihovi proizvodi rigorozno kontrolišu oni iz uvoza u većini slučajeva na police stižu bez kontrole, prenosi RTRS.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu