Bošnjački član Predsjedništva sastao se u Rimu sa Lorencom Fontanom i predložio da Parlament Italije usvoji rezoluciju podrške nezavisnosti i suverenitetu BiH.
I ovo nije jedini primer nemoći domaćih političkih snaga. Bilo ih je i biće ih još sasvim sigurno. Samo je pitanje gdje će nas ovakva politika odvesti.
Nedavno smo saznali da je u UN tajno spremana rezolucija o Srebrenici, sada se traži neka rezolucija za podršku suverenitetu BiH. Na sve to Bećirović i saradnici imaju pravo, ali čudi me da rješenja za domaće probleme traže kod stranaca, a ne u Sarajevu, Banjaluci i Mostaru.
To na najbolji način pokazuje nemoć i nesposobnost političkih elita u ovoj zemlji da riješe probleme koje su uglavnom sami napravili. I dok se oni s jedne strane bave raznim rezolucijama redovi pred stranim ambasadama su sve veći. Iz ove države je otišao veliki broj mladih ljudi, koji se i dan danas iseljavaju i uzimaju karte u jednom smijeru. Nažalost, oni vide propast u koju nas vode vladajuće elite.
Iseljavanje nije jedini problem. Mortalitet bilježi veliki rast, a Republika Srpske i Federacija BiH se nezaustavljivo prazne. Pronatalitetne politike uopšte nema i ono što su vlasti zdušno obećavale pred svake izbore ostalo je neispunjeno.
Inflacija, korupcija, nepotizam, kriminal, pucnjava po sarajevskim ulicama i ugrožena bezbjednost su gorući problemi ovog društva koje bi trebalo da rješavaju Denis Bećirović i njegovi koalicioni partneri. To nisu problemi koje bi trebalo da rešavaju strani ambasadori.
Nijedna rezolucija, javno ili tajno pripremana, donesena ili nedonesena, neće riješiti svakodnevne probleme građana, ali će produbiti krizu. Rezolucijama se ne pravi država, već je za to potreban dogovor i kompromis, a ne podjele.
Podjele su stil i način upravljanja vladara iz BiH, ali ne kaže se uzalud “ko ne drži brata za brata, on će tuđina za gospodara”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu