Tome na put riješila je da stane jedna Srpkinja koja je u svojoj potresnoj ispovijesti na Iks profilu “Zmaj Od Targarijena”, otkrila kako je izgledalo odrastanje sa ocem alkoholičarom i život sa neprestanim strahom i osećajem krivice.
Njenu ispovijest “Odrasla djeca alkoholičara”, prenosimo u cjelosti.
– Bolesti zavisnosti su stigma iznad svih, tajna sa kojom porodica živi iako svi sve znaju, sramota koja peče sve učesnike u toj predstavi, osim zavisnika.
On svoju bolest doživljava kao “osobinu”, a ako je i svjestan da stvara probleme, uvijek su krivi drugi, a ne on. Ali nije ovo priča o njima, o njima je napisano previše priča i studija i članaka, o tome neka pišu stručnjaci i doktori.
Šta je sa djecom zavisnika, kada (ako) uspiju da pobjegnu iz primarne porodice? Kažem “'pobegnu”’ jer se iz pakla ne izlazi. Ne možeš samo neobavezno išetati iz samog sebe. Oni su tu, u tvom genetskom kodu, oni su dio tebe, tvojim venama teče ista krv i ono što znaš i čega se najviše plašiš je – da li ću i ja postati ON?
Djeca alkoholičara hodaju po staklu i ljuskama od jaja cijeli svoj život. Znaš kako zvuče svačiji koraci. Znaš, po načinu na koji je otvorio vrata, pritisnuo kvaku, šta će se sljedeće desiti. Nadaš se da nećeš ti biti kriv bar tog dana. Ali neko hoće. Ne razumiješ zašto, kada si mali i šta ti to radiš pogrešno. Poslije misliš da si ti ta zbog koga je on takav. A kasnije, kada fizički napustiš zavisnika, kada ga ne gledaš svaki dan, samo živiš sa strahom koji nosi svaki udah i svako svitanje. Kada će mi javiti da je umro. I kako ću preživjeti tu unutrašnju borbu i sramotu, što zajedno sa bolom, osjećam i olakšanje?
Mi živimo sa duboko usađenim uvjerenjem da smo bezvrijedni jer zbog nas tata pije. Da nije mene on bi bio sretan. Onda shvatiš da nije tako ali počinješ da prepoznaješ njega u sebi, što je još strašnije. Nekad naslijediš bolest, ne uvijek, ali uvijek naslijediš krivicu i strah.
“Moraš da oprostiš sebi što si se rodio”
S godinama, ako poživi, prihvatiš da se ljudi ne mijenjaju. Da je svačiji izbor samo njihov. Kao što je moj izbor da prekinem generacijsku traumu, njegov je bio da je nastavi. Možda on nije bio svjestan, možda je mislio da nije imao izbora.
Ali to je sad sve nebitno. Bitno je samo oprostiti sebi, za nešto na šta nisi mogao nikako da utičeš. Da oprostiš sebi što si se rodio – napisala je ona objasnivši da se alkoholizam u njenom slučaju ponavljao generacijama unazad – sve dok ona nije odlučila da taj niz prekine, piše Blic.
Bonus video
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu