Za malu djecu to je magično mjesto njihov cijeli svijet je kutija pijeska sa prirodnim toboganima svuda. Za sve ostale, život u ovom prostranom pejzažu je svakodnevna borba.
Ana Golubcova živi na drugom spratu svoje kuće, jer joj se prizemlje pretvorilo u neželjenu plažu.
– Moraćemo da unajmimo buldožer da izvuče pijesak, i tako ponovo naredne godine. Moramo to da uradimo kako ne bi pokopao naš krov – rekla je gospođa Golubcova.
Kuća koja se nalazi blizu bila je toliko zatrpana pijeskom da su stanari morali da iz nje ulaze i izlaze kroz tavan.
Lokalni stanovnici rekli su da je više od 20 kuća potpuno zatrpano pod pijeskom i da su brodske staze zauzele mjesto trotoara na seoskim ulicama.
U godinama nakon Drugog svjetskog rata, Šojna je bila uspješna ribarska luka, prepuna starih sovjetskih priča o ribarima.
Ali prjeterano ribarenje nije samo iscrpilo lokalne berzanske akcije, već je uništilo ekosistem ovog područja. Brodovi na vuču sastrugali su morsku podlogu od mulja i morskih algi. Pošto ništa više nije držalo pijesak na mestu, talasi su počeli da zapljuskuju selo, a potopljene dine krenule su ka obali.
– Ovaj poremećaj morskog dna, možda u kombinaciji sa prirodnom promjenom dna rijeke koja prolazi kroz Šojnu i ulazi u Bijelo more, najbolji je osumnjičeni za invaziju – rekao je Sergej Uvarov, koordinator projekta za pomorsku biodiverzitet za Svetski fond za divlje životinje u Rusiji.
Međutim, nisu sprovedene formalne studije o životnoj sredini u udaljenoj ruskoj regiji.
Zbog istrebljenja ribe na tom dijelu morske obale zamrla je trgovina, a pijesak je počeo da preuzima primat 1980-tih godina prošlog vijeka.
Trenutno u selu živi nešto manje od 300 stanovnika koji imaju vrlo malo mogućnosti za rad, ako se izuzme svakodnevno otkopavanje kuća. Uprkos poteškoćama s kojima se susreću iz dana u dan, s peskom su, kažu, naučili da žive.

Ljudi iz Šojne se probude, iskopaju iz peska kad je potrebno, i jednostavno postoje u tom udaljenom i bizarnom kutku svijeta, piše Express.hr.
U selu nema potrebe za asfaltiranim putem ili železnicom, a svako putovanje iz Šojne svodi se na brod ili avion koji polijeće sa skromne piste duge 650 metara, naravno prekrivene pijeskom. Ali, čak i to nije neka nužda, nije da lokalci žele da odu. Uprkos teškim okolnostima, stanovnici su ponosni na svoj neobičan stil života, a uslovi koji se drugima čine nepodnošljivima za njih su normalni.
(Express.hr)
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.