Nedavno su je na vječni počinak ispratili njen nećak Milan Rokvić i njegova supruga Snježana, te brojna rodbina koja baku Maru pamti po dobročinstvima i vedrom duhu.
-Svi smo je voljeli, a kako i ne bismo. Niko se u porodici nije oženio, udao, diplomirao, kupio kola ili napravio kuću, da baka Mara nije priskočila, novčanim prilogom i riječima podrške – kažu nećak Milan u čijoj je kući baka Mara provela posljednje godine života.
Svoje dječice nije imala, kćerka jedinica, Mirjana, umrla je u Drugom svjetskom ratu, kad je imala samo 3 godine.
Ali, Mara je svoje nećake i nećakinje, unuke i praunuke, gledala kao rođenu djecu, pa su joj oni, u znak zahvalnosti, za 100. rođendan poklonili krunu i proglasili je “princezom među bakama”.
Za legendarnu Kozarčanku koja je preživjela 2 rata, nadživjela 2 države, sahranila 2 muža i nakon svega zaradila austrijsku penziju, čuo je i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
Kad je baka Mara slavila jubilarni rođendan, Dodik joj je došao “na noge” i to s vrijednim poklonom: zlatnom ogrlicom, koju je ona nosila samo u specijalnim prilikama. Recimo, kad bi Novak Đoković igrao neki važan meč, a baka Mara ga bodrila “preko televizora” i kozaračkom prepečenicom nazdravljala njegovim pobjedama.
I svoj 101. i 102. rođendan baka Mara je proslavila u velikom stilu. Našminkala se, svečano obukla, nazdravila rakijom, pa otkrila u čemu je tajna dugog i sretnog života.
– Ne treba činiti zlo, niti previše piti i jesti masnu hranu. Treba voljeti svoje bližnje, a snahe i zetove paziti kao rođenu djecu – poručila je baka Mara prije dvije godine za Srpskainfo.
Njen život nije bio nimalo veseo, ni lak. Za sve što je stekla i što je poslala izborila se teškim radom i upornošću.
Rođena je 1920. kao najstarije od osmoro djece u seoskoj porodici. Bila je bistra curica, ali je otac nije dao u školu: morala je raditi u polju i čuvati mlađu braću i sestre, a u to doba niko nije ni mario da djevojke budu pismene.
Ipak, ona je bila partizanska odbornica, a potom i sobarica u jednom hotelu u Beču, gdje je zaradila penziju.
-Biti odbornica, nije bilo kao ovo sad: našminkaj se, udesi, pa u skupštinu. Ja sam svako jutro zorom ispekla četiri kuruze, pa to na leđa i nosi u šumu partizanima, takav je bio zadatak narodne odbornice – veli baka Mara.
Batinali su je četnici, jedino dijete joj je umrlo na rukama, a suprug je poginuo u partizanima.
Ipak, Mara se nakon rata pridigla i ponovo se udala, za Mladena Kragulja, ratnog invalida, kojeg je ona “gledala i pazila” a on je nju, kako je za života pripovijedala baka Mara, varao sa komšinicama.
Nije htjela da to trpi pa je od muževe švaleracije pobjegla u – Beč.
U Beč je pristigla u već zrelim godinama, imala je punih 45. kada je postala gastarbajterka. Bila je nepismena, nije znala jezik.
Prvo je radila u vešeraju, pa u hotelu kao sobarica. U Austriji je zaradila penziju, koju je primala punih 40 godina.
Takoreći do posljednjeg dana bila je zdrava i vitalna, uređivala je svoj vrt i dvorište u zaseoku Kragulji, gde je gajila cveće i povrće.
Njen nećak je govorio da bi se mnoge snajke, koje svoje cvjetnjake i bašte reklamiraju po Fejsbuku, mogle postidjeti baka Marinog kućišta, koje je on vrijedno održavala i nakon stotog rođendana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu