Ipak, godinu dana kasnije radost je zamijenila briga kada su tri djevojčice dobile tešku dijagnozu. Zbog toga mama i tata imaju samo jednu želju za njihov drugi rođendan da budu zdrave, da potrče i same oduvaju svjećice na slijedećem rođendanskom slavlju.
Čuvene četvorke iz Beograda, zajedno sa starijom sestrom Iskrom, majkom Marijom i ocem Đorđem, svakodnevno dokazuju da složna porodica i ljubav pomjeraju granice i mogu da učine čudo uz puno vjere i nade u bolje sutra. Jer, od kada su krajem 2023. Iris, Inda i Irina dobile dijagnozu cerebralne paralize, život je krenuo u nekom drugom smjeru, onom koji ne želi nijedan roditelj svom djetetu.
Gaćeše pod Ostrogom
Na društvenoj mreži “Instagram”, Marija je objavila fotografiju sa svojih pet kćerki i suprugom na kojoj porodica stoji pod Ostrogom. Porodica je tokom praznika posjetila manastir, pravoslavno iscjeliteljsko svetište, a ono što je majka napisala govori sve o razlozima putovanja : “U tišini sa jednom iskrenom željom”.
Baš o toj želji govorila je za Blic.
Već poslije prve transplantacije matičnih ćelija početkom marta ove godine, i dalje svakodnevno, primjetni su pomaci u razvoju tri djevojčice, a tome mnogo doprinose vježbe i rad s njima.
– Iris kreće da hoda, sve je bolja, uspije oko 20 minuta na traci da hoda što je odlično. Sarađuje kada hoće, a kada neće nema šanse da vježba. Ali, hoće, i počele su sve da vole vježbe. Konačno smo uspjeli da ustalimo termin svaki dan u isto vrijeme za sve tri i kada krenemo da se spremamo za polazak kod fizioterapeuta Irina stane na vrata i viče: „Hajde, hajde!“. Terapeut koji sada radi s njima i matične ćelije su stvarno odlična kombinacija – kaže Marija Gaćeša.
Napreduju i svakog dana se čini da su sve bolje
Irina, koja ima teži oblik bolesti, uspjeva da pomjera noge i stane na njih i ruke, što ranije nije mogla da uradi. Počinje da se oslobađa, kao da je počela da razume da ona to može.
– Irina se osamostalila i kada jede sama uzme kašiku, jer njoj su i ruke u jednom trenutku bile problem. Sada mogu da je stavim uz krevet, ona se nasloni rukama, drži se i stoji, što ranije nije mogla. Ili, ako joj dam štap sa kojim vježbamo, uhvati se, sama se povuče i ustane, a kada malo pomjerim štap napravi par koraka, što je nevjerovatno. Što se tiče kognitivnog djela, ima oko 40 riječi, dobila je i pokazne gestove. Počela je da oponaša životinje i da sastavlja dvije, tri, četiri riječi u rečenici. Prepoznaje svoje sestre i Iskri kaže Ika, za Iris kaže Iki, Indu zove Inda, Inu zove Ina, a za sebe kaže Na – priča Marija.
Inda počinje da puzi, kod nje je isto kognitivni dio jako dobar. Iris je počela da hoda i, iako je bila u kognitivnom djelu najlošija, napredak je sada ogroman. Marija kaže da je ona sada prava svađalica: „Ja jednu, ona pet!“
Rezultati tek treba da stignu
– Postale su drugačije, pogled im se razbistrio. Razumnije su. Nevjerovatno nešto se dešava. Prvi rezultati posle transplantacije se očekuju poslije mejsec dana, a ovo je krenulo ranije. Pun efekat se očekuje između trećeg i šestog mjeseca. Bili smo na pregledu kod doktora koji je radio transplantaciju, dogovor je da se slijedeća radi tri mjeseca od ove, tako da će slijedeća biti krajem juna, početkom jula, i onda se tek nadamo dobrim rezultatima. Doktor je prezadovoljan. Niko nije očekivao toliki napredak, jer to je ogroman korak za nas – priča Marija Gaćeša.
Najljepši rođendan od svih
Drugi rođendan su proslavili u krugu najuže porodice i bliskih prijatelja, iako je prvobitno bio plan da samo njih sedmoro duvaju svjećice u kući. Međutim, nisu mogli da ne pozovu bake i deke i ljude koji su im bliski.
– Bilo je lijepo, ovo je od Iskrinog prvog možda i najljepši rođendan, jer koliko je za mene april mjesec tužan, toliko je ovaj april bio lijep. Konačno se dešava nešto jako lijepo. Istina, one ne odgovaraju djeci od dvije godine, osim Ine, ali svaka naša želja je ista, a to je da slijedeće godine same potrče i oduvaju svjećice. To je jedini cilj koji imamo, da za treći rođendan budu samostalne, koliko god to bude moguće. Ako se osvrnem na vrijeme od prošlog aprila do ovog, bilo je puno uspona i padova. Bilo je lijepih trenutaka, manje lijepih, ali opet uvijek preovlada ljubav i borba, i zaboravimo sve ružno. Na kraju dana to prođe, ne sjećamo se više toga – kaže nam Marija.
“Sve je lakše kada imaš koga da zagrliš”
Prošlu godinu, ako bi gledala ružne stvari, pamtiće po čestim opstrukcijama pluća koje je imala Iris, po Ininom odlasku u bolnicu i po dijagnozama cerebralne paralize. Sve ostalo joj je bilo lijepo i koliko god da dan bude težak, na kraju dana je svaki poseban i lijep na svoj način.
– Kada imaš nekoga da zagrliš, da ga staviš na grudi, kada znaš da te neko voli i ti nekog voliš, mnogo je lijepo koliko god da je teško. Nikada nisam čekala Bogojavljenje, ali ove godine sam zamislila želju u ponoć, i Đorđe je čekao. Zaista samo jednu želju imamo, i ništa nije bitno u životu osim da one budu dobro i da njima bude dobro. To ne može svako da razume. To je borba koju roditelj zdravog djeteta nikada ne može ni da zamisli, kao što ja nisam mogla da zamislim dok sam imala samo Iskru. Svi mi našu djecu volimo najviše na svijetu, ali mislim da se djeca kao naša vole mnogo više baš zbog toga što nije onako kako se očekuje – kaže Marija.
Ina već ide u vrtić i najnaprednija je
Ina je krenula u vrtić i kroz smijeh majka kaže da je to bila najbrža adaptacija ikada. Kada odvede nju i Iskru do vrtića, i dok joj još ne skine jaknu i cipelice ona već kuca na vrata da uđe među drugare. Donosi odatle nove priče i na taj način „vuče“ svoje tri sestre ka napretku. Kada se vrati iz vrtića ide od jedne do druge sestre i grli ih. Puna je energije i jako voli da jede. Iris i Irina imaju 9,15 kilograma, Inda 10 kilograma, a ona 12 kilograma.
Još jedna transplantacija
Za dalje liječenje tri od četiri sestara iz čuvenog četverca Gaćeša, porodici je i dalje potrebna podrška. Na njihov SMS broj u Humanitarnoj organizaciji „Budi human“ i račune mogu se slati poruke i novac. Za slijedeću transplantaciju matičnim ćelijama za sve tri je potrebno oko 20.000 evra, a sada su na 67 odsto od ukupne godišnje cifre koja je neophodna za fizioterapeuta, transplantacije i rehabilitaciju u Austriju.
– Zahvalni smo od srca svima koji misle na nas. Bežanijska bolnica, gdje je Đorđe zaposlen, se prošli mjesec organizovala, zaposleni su dali po jednu dnevnicu kao solidarnu pomoć i uplatili su 1,3 miliona dinara. Pošto sam radila u „Skroz dobroj pekari“, i od njih smo dobili oko 1,3 miliona dinara. Ima anonimnih ljudi koji su nam uplatili ogromne cifre. Neko koga ne znamo je uplatio 700.000 dinara, a čuli smo da je u pitanju direktor neke firme koji je slavio rođendan i sve je zamolio da mu ne kupuju poklone, već da uplate za našu djecu u „Budi human“. Često se iznenadim koliko i dalje ima humanih ljudi – poručuje Marija.
Za nju kažu da kada ona ima svi oko nje imaju, ne zna da bude sebična. Tako joj je mnogo lakše i uvijek misli: nama je teško, ali ima ljudi kojima je mnogo teže nego nama.
– Imali smo priliku da nas ljudi upoznaju putem novina, televizije, ali šta je sa drugim ljudima za koje ne znamo?! Ako mogu uvijek pomognem. Moram još jednom da kažem hvala svima za podršku mojoj djeci, ali na prvom mjestu hvala „Blicu“, od vas je sve počelo, vi ste prvi koji ste pisali o nama i koji nas pratite kroz naše lijepe i manje lijepe trenutke! – kaže Marija Gaćeša.
Kako pomoći Iris, Indi i Irini
Slanjem SMS 1637 na broj Humanitarne organizacije “Budi human” 3030, jednokratna pomoć od 200 dinara
Uplatom na dinarski račun : 160-6000001908129-20
Uplatom na devizni račun : 160-6000001909212-69
IBAN: RS35160600000190921269
SWIFT / BIC: DBDBRSBG
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu