Naime, Milorad Dodik i Dragan Čović su potvrdili svoju višegodišnju saradnju i na sto iznijeli svoje prioritete za predstojeći mandat izmjenu Izbornog zakona, odlazak visokog predstavnika i „izbacivanje“ stranih sudija iz Ustavnog suda BiH.
Međutim, takva vrsta uslovljavanja u startu se nije svidjela ni najjačoj bošnjačkoj stranci – SDA, ali ni bloku građanskih stranaka u Federaciji BiH, koji odbijaju bilo kakve razgovore na tu temu.
Sa Dodikove i Čovićeve tačke gledišta, njihovi prijedlozi su sasvim legitimni, ako će se BiH jednom konačno početi graditi po mjeri njenih građana, a ne stranih tutora.
Međutim, sa tačke gledišta onih koji bi trebalo da budu treća karika u lancu formiranja vlasti, takvi prijedlozi nailaze na žestok otpor, što je opet legitimno i sa njihove strane.
Poenta čitave priče je da se politika uslovljavanja, koja se godinama primjenjuje kao glavna formula u formiranju vlasti na nivou BiH, pokazala i kao najgora, ali i da je očigledno da će se ista primjeniti i kod pokušaja uspostavljanja nove vlasti u Sarajevu.
Međutim, upravo zbog višegodišnje politike uslovljavanja u BiH mnogi pokušaji formiranja vlasti su uglavnom i završavali samo na višemjesečnim pokušajima, a koji su na kraju morali da završe popuštanjima.
Ako je već jasno da će na kraju neko morati da popusti, onda je bolje da se to popuštanje desi na početku.
Bar će narod tako da se poštedi višemjesečne agonije koja će svakako da završi ravnomjernom raspodjelom fotelja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu