Stefan je bio izuzetno hrabar i talentovan mladić, ali nažalost, ova tragedija ga je zaustavila na njegovom putu razvoja i duboko me boli što se to desilo. Moraće ponovo da se rodi i čekamo ga, dok mu se oči pune suzama, Borislav Ćosić započinje svoju ispovijest za Informer.
Kako ističe Ćosić, bio je svjedok nevjerovatne transformacije Stefana Savića – od jednog malog dječaka do hrabrog i odlučnog mladića.
U teretani gdje je mladi borac vrijedno trenirao, svaki ćošak odiše sjećanjem na njega. Velika slika Stefana Savića kako ponosno drži srpsku zastavu visi na zidu, okružena mnoštvom medalja i pehara koji svjedoče o njegovim dostignućima.
– Svjedok sam njegove transformacije, od malog dječaka punog radoznalosti, do mladića sa četvrtastom bradom, snažnog, stabilnog i sposobnog. Upoznao sam ga kad je imao samo 8 godina, i gledao sam kako raste, od dječaka do mladića koji je želio da se bavi borilačkim vještinama. Bio je još uvijek mali, mršav i sitan, pa sam mu rekao da za par godina dođe u klub – prisjeća se trener početaka mladog borca.
Prema njegovim riječima, Stefan je bio nevjerovatno uporan – izdržao je sve izazove i počeo je naporno da trenira.
– Kasnije, kada je prerastao te godine, moj stariji sin je počeo da imitira njega, postavljajući ista pitanja na kraju treninga: “Kako ovo, kako ono?”. Tada bih mu ja rekao: “Kaži, Stefane, šta je bilo?”. Tako sam zvao sina, jer je počeo da se ponaša isto kao Stefan. Za mene je Stefan bio kao sin – kaže Ćosić.
Neutješni trener ističe i da se Stefan spremao da ode u Italiju, zemlju svog rođenja. Kako kaže, bio je spreman da krene svakog časa, i sada razmišlja da je možda bilo bolje da je otišao jer bi možda izbjegao smrt.
– Trebao je da krene svakoga časa, možda bi bilo bolje da je otišao. A možda je ovo jednostavno bila sudbina. Bilo mi je žao što ide u Italiju, on je čas htio, čas ne. Trebao je da izađe na Evropsko prvenstvo krajem marta, imao je ozbiljnu perspektivu. Bio je ozbiljan potencijal i radio je na sebi, gledao je da taj potencijal iskoristi. Htio je da se bavi poslom, našli smo i sponzore – navodi trener.
Trener se prisjetio sukoba Stefana sa njegovim ubicama koji se dogodio pijre dvije godine, kada je borac bio “satjeran uza zid” jer mu je drug bio mučki prebijen. Prema njegovim riječima, ovaj sukob navodno je bio motiv za ubistvo talentovanog borca.
– On je oduvijek bio pravdoljubiv. Prije dve godine, njegov drug je bio mučki prebijen od strane više ljudi i bačen u rijeku. Stefan nije mogao samo da ode kući. Rekao mi je tada: “Učitelju, kako poslije toga mogu samo da odem kući? Džabe mi sve što radim, sutra za moju budućnost, za bilo šta”. Dječak je izašao iz vode potpuno izmučen, mokar i krvav, ispred Stefana. On mu je tada prišao i upitao: “Ko ti je to uradio? Šta ti se desilo?” Mladić mu je odgovorio, nakon čega im je Stefan lijepo prišao i pitao ih: “Ajde što ste ga prebili, ali zar ste morali da ga bacite u rijeku?” Onda je usijledila svađa, pa i tuča koja je kasnije eskalirala u ono što se desilo. Stefan je iz te tuče izašao kao pobjednik, ali možda počinioci nisu mogli da podnesu to, i ovo je epilog – tvrdi Ćosić.
Ističe i da Stefan svoje ubice nikada ranije nije vidio, te da su se nakon tog sukoba od prije dve godine par puta sreli u gradu, ali nije bilo nikakvih incidenata.
– Kobne večeri kada su se sreli, Stefan se nasmijao, podigao ruke i rekao: “Daj, nećemo valjda to da riješavamo ovde”. Takav je on bio, uvijek je nastojao da izbjegne sukobe, nikome da ne učini nešto loše. Velika tuga – navodi neutješni trener.
Ćosić se prisjetio posljednjeg trenutka kada je vidio borca, te je ispričao i na koji način je primio vijest da je Stefan brutalno ubijen.
– Posljednji put kada sam ga vidio bilo je veče prije nego što se to desilo, imali smo sastanak u petak. U subotu ga nisam vidio, a u nedelju me je nazvao njegov najbolji prijatelj i rekao: “Bobi, ubili su Stefana!”. U tom trenutku mi je telefon ispao iz ruke, sve je izgledalo nestvarno. Brzo sam rekao ženi da ga pozove, ali sam tada bio toliko uznemiren da sam ga čak i izvrijeđao, što nije uobičajeno za mene. Znao sam da me prijatelj ne bi lagao, ali nisam mogao da obuzdam svoje emocije. Tada je počela agonija, tek prije dva dana sam počeo da osećam svoje tijelo i svoje postojanje – osjećam glad, umor i sve ostalo. Bio sam kao plastika – kaže on.
Napominje i da sada imaju zadatak da se Stefan nikada ne zaboravi, kao i da pruže podršku momku koji je hrabro stao da pomogne borcu goloruk.
– Moramo se pobrinuti da momak koji je hrabro stao da pomogne Stefanu, iako je bio goloruk i mogao je završiti isto kao on, dobije orden za hrabrost. Mi smo mu neizmjerno zahvalni, retko ko bi goloruk stao ispred sumanutih ubica koji bukvalno kolju. Naš zadatak je da se beogradski Pobjednik ubuduće zove Stefan Savić, a odlikovanje treba da nosi njegovo ime koliko god je to moguće – kaže Ćosić.
Trener ističe i da je Stefanovim ubistvom, Srbija mnogo izgubila, ali da mu je drago što će ga pamtiti kao heroja i sportsku legendu.
– On je donio bronzu za Srbiju, to je veća stvar nego da je pobjedio bilo kog profesionalca u svom nekom privatnom meču. On nije bio ni svjestan, htio je dalje i više. Evropsko prvenstvo mu je bilo sljedeći cilj i vjerovatno bi se sljedeće godine spremali za Svjetsko prvenstvo. Takođe, dogovor je bio da u septembru uđe u profesionalizam – kaže Ćosić.
Na pitanje po čemu će zauvijek pamtiti svog “sina”, kako ga je sam nazvao, trener odgovara uz duboki uzdah:
– Sve što trenutno govorim sada je obavijeno ovom neizmernom tragedijom. Ali ono što me posebno dira jeste koliki je bio potencijal tog mladog čovjeka. Kada bi ušao u oktagon, kada bi počeo da se kreće po ringu, postajao bi pravi Polubog – zaključuje on s tugom u glasu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu