Ovu nagradu dobila je na ovogodišnjem Međunarodnom 63. Sterijinom pozorju, u Novom Sadu, a tom prilikom, za najbolju scenografiju u istoimenoj predstavi, nagrađena je i Dragana Purković Macan.
Prema riječima Miljke Brđanin, kompletan ansambl predstave „Švajcarska“, ne samo umjetnički, već i tehnički, doprinio je ovom ogromnom uspjehu. To je i prvi put da je NP RS dobilo ovako veliko i značajno priznanje.
Producentska kuća „ScoMediaSco“, sponzoriše ovu nagradu Sterijinog pozorja, koje je jedan je od najznačajnijih festivala u Srbiji i regionu sa dugom istorijom. Za svakog glumca je velika stvar da igra u predstavi na takvom festivalu, a kamoli da dobije nagradu. Biti nagrađen na Sterijinom pozorju za mene je velika čast, ali i velika odgovornost, jer to priznanje, koliko god vam pruža satisfakciju i inspiraciju, toliko vas i obavezuje da na sebi radite još više i da nikada ne idete ispod tog nivoa – ističe Brđanin.
Za ulogu komšinice u „Švajcarskoj“, reditelj Milan Nešković, dao joj je, kaže, veliku slobodu.
– Naravno, sarađivala sam sa Majom Todorović, koja je dramaturg. Ta uloga je bila veliki izazov, jer nema teksta. Unutar jednog skučenog prostora – kupatila, udahnula sam život uz pomoć gestova, tijela, pokreta. Tako pričam priču žene koja se nalazi u zatvorenom prostoru, koja se bori sama sa sobom, koja se suočava sa svojim problemima, strahovima i pronalazi izlaz. Kroz sat i po, koliko traje predstava, bez glasa, trebate da iznesete ulogu i publici dočarate radnju. „Švajcarska“ je inače specifična, jer svako radi za sebe i jedni druge ne vidimo na sceni, ali ja svoje kolege čujem. Bila sam dosta upućena sama na sebe uz pomoć Milana i Maje i upravo tako sam uspjela da dođem do ovog nivoa. Zato sam još više bila uzbuđena kada sam dobila nagradu, jer je neko prepoznao „svijet“ koji sam dočarala – ističe Brđanin.
Priznaje da fizički teatar i scenski pokret, unutar predstave, u njoj uvijek bude veliko interesovanje.
– Volim time da se bavim. Radim to sa velikom inspiracijom i upravo zato svako igranje komšinice meni uvijek donese nešto novo – dodala je Brđanin.
Ona smatra da i sa nagradama i bez njih, glumac svakodnevno mora da radi na sebi, kao i običan čovjek.
– Mi smo kroz ovaj posao dosta izloženi javnosti i svaki put kada izađemo na scenu imamo pažnju publike, koja nas ocjenjuje. Ovo priznanje mi je dalo polet i želju da budem još bolja, da ju opravdam, ali i da se nadam da ću u životu raditi još bolje uloge i da je ovo samo stepenica više u mojoj krarijeri – rekla je Miljka Brđanin.
Govoreći o priznanjima kaže da svako od njih glumcu donosi ushićenje.
– Svaki put kada radite novu ulogu drago vam je kada neko prepozna vaš rad i kada za to budete nagrađeni. Mislim da nijedan pozorišni glumac, a ni pozorišni radnik, nije imun na priznanja koliko god ih dobio u životu. Za mene je to potvrda da se nalazim na pravom putu u duhovnom istraživanju sebe i pozorišnog izraza. Koliko ćemo daleko „dobaciti“ zavisi i od nas samih, ali i od okolnosti u kojim se nalazimo. Uvijek je dobro znati da smo na pravom putu, jer tako još više radimo na sebi. Pozorište mora da prosvjećuje i kultuviše. To mu je zadatak. Tako i mi, kao pozorišni djelatnici, imamo dužnost da ukazujemo na probleme i da sami sebe preispitujemo – smatra Brđanin.
Novi ljudi, nove vještine
– Nadam se da ću raditi još dosta uloga u životu. Nemam neku određenu koju bih voljela, jer je u dramskoj umjetnosti mnogo njih koje mi se dopadaju. Više bih, na primjer, voljela da sarađujem sa novim imenima u svijetu režije, među kojima je i Igor Vuk Torbica. Željna sam sticanja novih znanja, vještina i volim da radim sa ljudima koji mogu da me nauče novoj vrsti pozorišta. Voljela bih da više budem i dio filmske industrije, ali kod nas se u toj oblasti malo radi – kaže Miljka Brđanin.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu