Baš zbog toga što su neinformisani, previše uplašeni, a nekada iz želje da urade najbolje za svoju djecu, desi se da pogreše prilikom vaspitavanja. O tome gdje roditelji griješe, i kako te greške da isprave i više ne prave u intervjuu pokušao je da objasni Ranko Rajović, autor NTC programa i šef Katedre za obrazovne neuronauke na Pedagoškom fakultetu u Kopru, kao i ekspert EHF (Evropska rukometna federacija) za neuronauke u sportu.
Zbog čega pogrešno vaspitavamo djecu
Roditeljska ljubav je bez premca, a baš zbog toga roditelji nekada ni ne prepoznaju da zbog silne ljubavi zanemare sve ostalo, i tako svom djetetu “podmetnu nogu”, a da toga nisu ni svjesni.
– Griješimo, ali uglavnom iz najbolje namjere. Okruženje se brzo mijenja, što utiče na ukupni razvoj djeteta, regije mozga se povezuju i u tom povezivanju neurona se određuje u velikoj mjeri na koji način će mozak obrađivati i povezivati podatke, kako se usmjeravaju kognitivne sposobnosti… tako da tu treba tražiti na koji način to približiti roditeljima, kako ih pripremiti za brže promjene okruženja i da procene šta je dobro, a šta nije. Često čujem odgovore, “pa nisu naši roditelji učili ništa o roditeljstvu pa je eto sa nama sve u redu”. Obično odgovorim, to su bila sporija vremena, sa manje informacija, sa sporim promjenama okruženja. Danas je drugačije i neuronaučnici upozoravaju da nešto nije u redu, da su nove generacije slabije i motorički i kognitivno. Da bi se izbjegle greške, moramo da edukujemo roditelje – objašnjava Rajović.
Opasnost – zavisnost od mobilnih telefona
Nekada su tu bile školice, između dvije vatre, ćorava baka, trčanje napolju, a danas je toga čini se, sve manje. Djeca su već u prvim godinama života izložena pametnim uređajima, od telefona, preko tableta, pametnih telefona pa do laptopova. Mnogi kažu, da mališani prvo nauče da koriste telefon, pa posle prohodaju i govore.
– Treba ograničiti pristup, a ako je moguće odlagati kupovinu prvog telefona, posebno kod djece koja su mlađa od sedam godina. Čak ni do jedanaeste godine ne bi trebalo tek tako dozvoliti pristup novim tehnologijama, jer brzo se javlja problem zavisnosti – objašnjava Rajović.
Kako dodaje, zavisnost od mobilnih telefona i društvenih mreža mnogostruko je opasnija nego što bi to roditelji mogli i da pomisle, piše Blic.
– Hormoni i neurotransmiteri utiču na ponašanje i donošenje odluka. Danas ih djeca dobijaju bez napora, što formira i njihovo ponašanje i reakcije. Ulaskom u virtuelni svijet sve se brže dešava, mozak kao da treperi i kada se dijete vrati u realan svijet – sve je usporeno, ništa se ne dešava, postaje im dosadno. I stimulaciju traže u lažnom, virtualnom svijetu. To je realna opasnost u koju smo pustili našu djecu. I moram da kažem nije problem da odu u taj virtualni svijet pola sata, sat vremena… problem je što često bez roditeljske kontrole tu provedu po 3-4 sata svaki dan – kaže Rajović.
Djeca kao na pokretnoj traci
Upitan da objasni da li su djeca danas zbog društvenih mreža usamljenija nego ranije, prije svega jer nema tog druženja među djecom kao ranije, Rajović kaže da je to činjenično stanje vremena u kome živimo.
– Manje se druže, to je činjenica. Ne samo zbog mobilnih telefona i video igrica. Uzmimo samo na primjer odlazak na trening… djeca su nekad dolazila ranije, družila se prije treninga, pa i posle. Danas to često izgleda kao na pokretnoj traci, roditelji dovode dijete na trening, par minuta prije početka, odvode ga odmah posle treninga na neku novu aktivnost. Djeci ne ostavljamo dovoljno vremena – upozorava on.
Razgovarajući sa renomiranim stručnjakom za vaspitanje djece stigli smo i do neslavne teme onoga u čemu djeca danas manjkaju, i šta je potrebno da bi se ti izazovi riješili.
– Motorički djeca su danas slabija, pažnja i koncentracija postaju sve veći problem, kontrola emocija je problematična. Učitelji sve više upozoravaju da u prvom razredu to primjećuju kod svake nove generacije. Nažalost, dok ne uzmemo u obzir promjene okruženja, i na koji način to remeti formiranje mozga – nećemo moći da zaustavimo taj trend. To se uči na neuronaukama i sve je veća potreba da nova medicinska otkrića primjenjuju u pisanju programa za vrtiće i škole – objašnjava Rajović.
Kada je pravo vrijeme za vrtić
Nemaju dileme roditelji samo o tome kada djetetu dati pametni telefon, već i oko toga kada upisati i poslati dijete u vrtić.
– Individualno je, nema jednoglasnog mišljenja. Moja djeca su krenula sa godinu dana. Za dvoje je to bilo rano, za dvoje je prošlo bez problema. Nisam imao drugo rešenje, ali da jesam onda bi Iva i Vuk krenuli sa dvije, a Katarina i Danilo sa godinu dana – kaže Rajović, navodeći sopstveni primjer.
Interesovalo nas je kako je sagovornik na ličnom iskustvu primijenio znanje koje ima i vaspitavao svoju djecu, gdje su ona sada, i kako se on nosi sa digitalnim svijetom koji je na dohvat ruke njegovim unucima.
– Moja djeca su velika. Imam četvoro djece a sad već i unuke, Taru, Vidaka i Tea. Djeca su imala djetinjstvo puno igre, ali imali su obavezu da uče. Ne da imaju sve petice, nego da se trude… to je bilo važno da steknu radne navike, da čitaju, a da se pretjerano ne muče učenjem napamet.
Da li su djeca danas više razmažena i agresivnija
Djecu danas držimo kao malo vode na dlanu.
– Ispunjavaju im se želje, tako i nauče, onda to postane obrazac ponašanja. Međutim, to tako baš i ne funkcioniše, kad mama i tata nisu tu. I kad nešto ne može frustracija je visoka, a prag tolerancije sve niži. Tada se javlja i agresivnost, ne shvataju da postoje neke granice, jer sve gledaju iz ugla kako su naučeni. Zato je posao roditelja da napravi granicu, uz puno strpljenja i ljubavi tu djete može da ima slobodu. Pokušaće dijete da prekrši pravila, ali to je dio odrastanja. Posvećeni roditelji, puni razumijevanja i ljubavi, sa jasnim granicama neće praviti velike greške – kaže Rajović.
Za kraj, doktor čije stručno mišljenje kada je u pitanju vaspitavanje djece poštuju svi pitali smo koji su to glavni savjeti roditeljima za odgajanje djece, i koje su to vještine koje je neophodno razviti kod djece da bi sutra imali uspješan život.
– Važno je da roditelji pomognu djetetu, da ga nauče da se izbori sa problemom, dosadom… Važno je da tako razviju samopouzdanje, da sutra mogu lakše da idu kroz život – zaključuje Ranko Rajović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu