Sjedište Evropskog parlamenta je u Strazburu, a novi saziv Evropskog parlamenta 2024. 2029. godina će imati 720 poslanika, za 15 više od sadašnjeg. Poslanici su grupisani u sedam parlamentarnih grupa, ili su neinkristi – nepridruženi, a najveće političke grupe su EPP – Evropska narodna partija – demohrišćani, i S&D – Progresivni savez socijalista i demokrata, dok su: Renew Europe, ID, Greens, ECR, GUE/NGL i NI manje stranačke grupe.
Na izbore u 27 zemalja članica EU može izaći oko 400 miliona građana Unije sa pravom glasa, a u skladu sa izbornim pravilima države članice proporcionalno broju svog stanovništva biraju i broj poslanika, s tim da nijedna ne može izabrati više od 96, ni manje od 6 poslanika.
Najveće članice biraju i najviši broj poslanika: Njemačka 96, Francuska 82, Italija 76, Španija 61, Poljska 53, dok najmanje: Kipar, Malta i Luksemburg biraju po 6 poslanika.
S obzirom da nacionalne politike članica još uvijek u velikoj mjeri utiču na mnoga dešavanja unutar Unije, i ovi izbori će zbog različitost njihovih izbornih sistema i pravila, imati i dodatni sloj složenosti.
Tako npr. u većini država izborni prag varira od 5 i 4 odsto do 3 odsto u Grčkoj i 1,8 odsto na Kipru, u većini država starosna dob za glasanje je 18 godina, osim Grčke 17 godina, i Belgije, Njemačke, Malte i Austrije gdje je 16 godina, u većini država starosna dob za kandidovanje na izborima je 18 i 21 godina, osim u Rumuniji 23 godine, u Grčkoj i Italiji, gdje je 25 godina.
Izlaznost na izborima je tradicionalno niska i drastično varira od zemlje do zemlje, dok je u pet članica obavezno glasanje. Izlaznost na prošlim izborima 2019. godine je iznosila 51 odsto sa porastom u 19 članica Unije.
Najveći rast je zabilježen u Poljskoj, Rumuniji, Španiji, Austriji, Mađarskoj i Njemačkoj, ali i Slovačkoj i Češkoj, gdje je izlaznost tradicionalno vrlo niska.
Nakon izbora i konstituisanja novog Evropskog parlamenta, slijedi formiranje institucija i imenovanje novih lidera EU, a redovne aktivnosti evropski institucija je očekivati tek krajem godine.
Napomena: Evropski parlament zastupa interese građana Evropske unije, Savjet Evrope zastupa interese zemalja, oblikuje i usvaja prijedloge Evropske komisije, dok je Evropska komisija izvršna vlast odgovorna za predlaganje i provođenje zakona, i svakodnevno vođenje EU.
Opšte ocjene političkih analitičara govore da se Evropska unija na ulasku u izbornu godinu suočava sa neostvarenošću svoje strateške autonomije, sa neusaglašenošću zajedničke spoljne i bezbjednosne politike, i sa ozbiljnom podjelom između geopolitičkih ambicija i ograničenih mogućnosti promjene činjenica na terenu.
Ocjene govore i da se odlazeća briselska garnitura nije najbolje snalazila u vrtlogu svjetskih geopolitičkih dešavanja, mada, kako opažaju, nije ni imala puno sreće u proteklom mandatu.
Pojašnjavajući svoje ocjene, podsjećaju da je prvo izgubila jednu od svojih ekonomski najjačih i vojno najpotentnijih članica, Veliku Britaniju, potom se desila pandemija kovida, a onda rat na istočnim granicama u Ukrajini i sankcije Zapada Rusiji sa izraženo negativnim povratnim uticajem po evropsku ekonomiju, i rat na Bliskom istoku.
Ali se i ocjenjuje da je u ove izazove ušla organizaciono i funkcionalno poprilično nespremna, a da reforme provedene tokom njihovog mandata, od kojih se puno očekivalo, nisu dale rezultate, već naprotiv.
Rezultat svega ovoga je porast nesigurnosti i straha za egzistenciju unutar EU, sve prisutniji evroskepticizam i populizam, i sve izraženije okretanje populističkim pokretima, što potvrđuje rast popularnosti radikalno desnih populističkih stranaka i koalicija u njenim najvećim državama.
Napomena: Termin evroskepticizam je nastao osamdesetih godina prošlog vijeka u Velikoj Britaniji, ukazujući prije svega na britansku posebnost i nepripadanje kontinentu. U evropskom političkom diskursu i debatama je sve prisutniji nakon potpisivanja sporazuma u Mastrihtu 1992. godine i ratifikovanja Ugovora u Lisabona 2009. godine, i opisuje sumnju i skeptičnost prema prema širenju nadležnosti EU na račun nacionalnih država.
Termin populizam potiče od latinske riječi populus – narod je nastao krajem 19. vijeka u SAD kao opis djelovanja narodne partije u borbi za veća prava seljaka i radnika, protiv političkih elita iz Vašingtona i Njujorka. U javnom i političkom diskursu najčešće ima negativnu konotaciju, a politikolozi ga uglavnom vide kao stil ili metodu političke mobilizacije najširih slojeva naroda sa često antidemokratskim, rasističkim ili nacionalističkim usmjerenjem.
Treba napomenuti da aktuelni populizam nije samo evropska tendencija i rastuća pojava u Evropskoj uniji, već pojava koja se progresivno širi planetom.
Masovni protesti njemačkih i francuskih farmera, i poljoprivrednika širom Unije protiv nesposobnosti njihovih vlada su tokom proteklih sedmice skoro blokirali život unutar EU. Imajući u vidu da Njemačka i Francuska nisu samo najveće evropske ekonomije sa ključnom ulogom na kontinentu, protesti i upozorenja političkoj eliti u Berlinu i Parizu, i tehnokratama u Briselu se dovode u kontekst šireg evropskog neraspoloženja, frustracija i razočarenja u njenu aktuelnu i političku klasu, imajući značajan uticaj na ostatak Evrope.
Nedavno objavljena studija istraživačkog centra Evropskog savjeta za spoljne odnose – ECFR, predviđa da bi usljed rasta desnice, koalicija hrišćanskih demokrata, konzervativaca i krajnje radikalne desnice po prvi put mogla dobiti većinu u Evropskom parlamentu, i preuzeti buduće liderstvo EU.
Ankete iz studije govore da su u devet država Unije, uključujući Austriju, Belgiju, Francusku i Holandiju, na prvom mestu partije evroskeptika i populista, a predviđaju da bi u još devet zemalja Unije trebale biti druge ili treće. Izvor: Euronews
Napomena: Trenutno najprominentnije radikalno desne populističke stranke EU su: Lega (Italija), Nacionalni skup (Francuska), Fides (Mađarska), AfD (Njemačka) i Braća Italije. Izvor: Politico.eu
Studija predviđa da bi desničarska koalicija zbog zaštite radnih mjesta u poljoprivredi i industriji mogla pokrenuti akciju na ublažavanje mjera klimatske politike i zaustavljanju zelene tranzicije EU, da bi mogla zaoštriti politiku prema migrantima, kao i da bi mogla uticati na finansijsku i vojnu podršku Brisela Ukrajini.
Mada je predsjednica Evropskog parlamenta Roberta Metsola prošle sedmice izjavila da vjeruje da bi vodeće stranke mogle spriječiti nalet krajnje desnice, a jedan od koautora studije, profesor Simon Hiks rekao da se stranke glavnog političkog toka moraju probuditi i uzeti u obzir zahtjeve birača, nerealno je očekivati da države članice EU u ovom kratkom vremenu do izbora urade nešto više na stabilizaciji društva.
Cijeni se da će na predstojećim izborima biti nastavljen trend povećanja broja populističkih partija i rast podrške populističkim idejama, ali ostaje da se vidi u kojoj mjeri će taj trend biti valorizovan u broju poslanika u Evropskom parlamentu, i koliko će biti opredjeljujući i obavezujući u sastavljanju neke nove desne koalicije, i imenovanju novih lidera EU.
(MSc Branko T. Nešković, diplomata i publicista)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu