Povodom upozorenja da bi Milenko Tomić, bokserski trener iz Bijeljine, optužen za seksualno zlostavljanje 14-godišnje djevojčice koju je trenirao, mogao uskoro biti pušten iz pritvora, Sanja Radetić Lovrić je rekla da ne može komentarisati konkretan slučaj, ali da mnogi slučajevi iz prakse ukazuju da puštanje optuženog iz pritvora doprinosi retraumatizaciji žrtve i njenom nepovjerenju u institucije i u pravdu.
– Osjećaj solidanosti i poštovanja bola žrtve, osjećaj da je pravda zadovoljena ili da će biti zadovoljena, su presudni za oporavak žrtve – kaže Sanja Radetić Lovrić.
Ona je dodala da je to posebno značajno u slučajevima kada su postojale prijetnje osumnjičenih da će žrtve biti “osramoćene” prijavom nasilja ili da im niko neće vjerovati.
Zbog torture žrtve bježe u inostranstvo
Odgovarajući na pitanje zašto je bitno da optuženi za seksualno zlostavljanje djece budu u pritvoru do donošenja presude, naša sagovornica je rekla da žrtva ima mnogo veće šanse za oporavak, ako je pravda zadovoljena i ako ima osjećaj pravednosti.
Ona je naglasila da je u krivičnim djelima nasilja, za oporavak žrtve veoma važna socijalna podrška i doživljaj osjećaja pravednosti.
– Nerijetko nam se dešavalo da nakon traumatskih iskustava seksualnog nasilja, žrtve dožive ismijavanje, te da izostane empatija u socijalnom okruženju. To su dodatni i veoma intenzivni životni stresori, kao što su: komentarisanje na društvenim mrežama, ismijavanje od strane školskih drugova, izbjegavanje druženja – navodi Radetić Lovrić.
Ističe da žrtve tada ostaju same i neshvaćene, njihovo teško psihološko stanje postaje dodatno otežano, a oporavak je veoma bolan.
– Dešavalo nam se u praksi da zbog takve surove društvene reakcije i nedostatka razumijevanja, žrtva mora da promijeni mjesto boravka, odseli se u drugi grad ili državu – ističe naša sagovornica.
Posebno naglašava mogućnost uticaja društvenog mnijenja na istražni i sudski proces, što dodatno otežava dolaženje do pravde i gubitak povjerenja u pravosudne institucije.
Seksualne maštrarije i manipulacije
– Pravda i pravednost nisu jedno te isto, ali treba da idu u korak jedno sa drugim, da bi postojalo društveno povjerenje. Treba imati na umu da su posljedice seksualnog nasilja po žrtvu dalekosežne i nikada ne mogu biti izbrisane iz ljudskog sjećanja, a sa druge strane kazna za počinioca ima svoju funkciju – kaže Sanja Radetić Lovrić.
U slučaju Milenka Tomića, trenera pedofila iz Bijeljine, posebnu pažnju javnosti je privukao zahtjev njegove odbrane da se tokom suđenja izvrši vještačenje njegovih seksualnih maštarija.
Odgovarajući na pitanje da li seksualne maštarije mogu biti uzroci ili opravdanja za seksualno nasilje, da li se vještače takvi uzroci, Radetić Lovrić kaže da je vještačenje osumnjičenih za krivična djela različitih vrsta seksualnog nasilja uobičajeno u istražnim i sudskim postupcima.
– Međutim, posebni zahtjevi za vještačenjem pojedinačnih mogućih uzroka seksualnog nasilja s ciljem umanjenja odgovornosti osumnjičenih ili optuženih u slučajevima kada postoje dovoljni materijalni dokazi, mogu biti pokazatelji manipulacije institucijama, kupovine vremena, minimiziranja značaja krivičnog djela – kaže Sanja Radetić Lovrić.
Ističe da mašta kao mehanizam odbrane ličnosti sama po sebi ne može umanjiti značaj počinjenog krivičnog djela.
– Zna se šta je dozvljeno, a šta nije dozvoljeno. Maštarije, pa i seksulane, može imati svako, ali zadovoljavanje sadržaja mašte u realnosti ne smije prelaziti granicu dozvoljenog i ne smije nanositi štetu drugome. Mnogi od nas maštaju o odmoru iz snova, dobrom automobilu, velikim kućama, ali ne dajemo sebi za pravo da nekoga povrijedimo da bi ostvarili svoju maštu – navodi Sanja Radetić Lovrić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu