Domaćin, orač, koji je pripremao česnicu stavljao je rukavicu na desnu ruku, kojom priprema hljeb i ogrtao se ponjavom ili životinjskom kožom kako bi godina bila rodna. Vjeruje se da je tako uzimao lik praroditelja, a da je sam proces simbol neprekinute tradicije prinošenja hljebne žrtve u krugu porodice – objasnila je Tamara Ognjević, istoričarka umjetnosti.
– Česnica se nikad ne sječe, lomi se. Nekada su je lomili samo muškarci, a najstariji među njima odlučivao je koje parče ide kome od ukućana. Tada je česnica, u koju se danas obično stavlja samo novčić, pravljena s mnogo takozvanih belega, poput zrna pasulja, kukuruza, drena, a koji su simbolizovali dobro zdravlje i bogate usjeve – kaže Tamara Ognjević.
U nekim krajevima česnicu je mogla da mijesi samo žena koja je rodila muško dijete, dok se u drugim krajevima vodilo računa da to čini mlad, zdrav i vrijedan čovjek, piše Espreso.
Nekad jednostavan beskvasni kolač od bijelog brašna, šaran ljeskovim grančicama, u gradskoj sredini postao je raskošan obredni kolač, često sličan slavskom kolaču, premazan jajetom, ukrašen detaljima od tijesta i pečatima sa hrišćanskim simbolima ili oblikovan kao buket ruža od kvasnog tijesta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu