Tim pravljen za reflektore Evrope trpi blamaže na ovdašnjim tapisonima, livadama provincijskih stadiona, ali i svojoj Marakani.
Poslije meča protiv TSC svima je prekipjelo: „Delijama“ koji su preslišavali igrače i trenera, upravi koja nije spremna na ovo što se događa, treneru koji je razapet između velikih očekivanja i privatnih muka zbog situacije u Izraelu, igračima koji podjednako ne mogu biti krivi ili običnim navijačima koji su sa pravom očekivali više znajući koliko je para (zvanično) uloženo u „najbolji tim Zvezde u posljednje tri decenije“. Gdje je problem? Zašto se sezona „potvrde totalne dominacije“ pretvorila u, pošteno govoreći, jad od igre, koncepcije i rezultata.
Kako to razumljivo objasniti? Pođimo od generalnog direktora. Prošle godine na pitanje da li je Milojević trenersko rješenje na duže staze odgovara da ako osvoji titulu sigurno vodi tim u Ligi šampiona. Onda iza leđa pregovara i dovede Bahara.
Angažman svakog stranog fudbalera već godinama se pretvara u medijske bajke, a većina nije imala ni epizodne uloge, odnosno minute na terenu. Prepotentno „ja pa ja“ i neukusno potcjenjivanje protivnika izjavom da je Zvezda prevazišla domaću i okolne lige nije u skladu sa gospodskom tradicijom kluba. Kad ne ide, generalnog direktora nema u javnosti.
„Delije“ se ne stide pošto su po remiju sa TSC-om otjerali igrače u tunel i kasnije „razgovarali sa njima i trenerom“. Umjesto da daju podršku, ponižavaju igrače i srozavaju im već poljuljano samopouzdanje. Nezadovoljni efektom skandiranja: „Kao pi… igrate“ i dodjelom žutog kartona Baraku Baharu, viđeni predstavnici te organizacije bili su prinuđeni da se „spuste“ do svlačionice i održe bukvicu „krivcima sa trave“. Zbog toga je više javno tužilaštvo izdalo nalog policiji da utvrdi da li su i koja lica-navijači bila nasilna prema treneru Baraku Baharu i dvojici igrača u svlačionici. Teško da će se prava istina o ovom „razgovoru“ ikada saznati, bez obzira koliko je klub ovim činom ponižen.
Cirkus u kome je „Delijama“ dozvoljeno da ulazi u svlačionicu, pričaju o taktici, ko, šta i kada treba da igra ispod je svakog nivoa i sigurno neće donijeti ništa dobro. Još manje zaključak „navijačkog“ saopštenja za javnost: „Dobili smo obećanje da će, od utakmice sa Radnikom, pokušati da zasijaju sjajem kojim je Zvezda sijala! Nemamo mnogo opcija nego da im vjerujemo. Ako se nastavi dalje, moraćemo da reagujemo radikalnije.“ To u prevodu znači: Pazite da opet ne bude šampona i polupanih auta.
Doveden kao „Izraelski Gvardiola“ Barak je prvo izvršio čistku zahvalivši se kapitenu i nekim igračima, pa na pripremnim utakmicama predstavio tim koji je djelovala moćno. Onda je ekipa pretrpana stranacima uz mnogo dilova i premalo kvaliteta. Kolektivni sportovi su timski, gdje podređenost timu pravi kvalitet. I rezultate. Zvezda nema loš tim, vidi se da ti momci znaju da igraju fudbal, ali su potpuno izgubili DNK. Nema se ideja u napadu i ne pamti ovakva jalovost. Zvezdi nije dao gol onaj ko nije pokušao, a to se već previše često dešava, što donekle govori o karakteru ekipe, pa i trenera.
Ukratko, kolektivni pad samopouzdanja, lutanje sa igračima i njihovim pozicijama i ulogama na terenu. Akutna kriza prešla u hroničnu i traumatičnu za najodgovornijeg. Sve to se može ovako razumjeti: Bahar je loš trener, ali nije njegova krivica što je loš, već onoga ko ga je tu postavio. Ili je on dobar trener, ali ima loše igrače, za šta je kriva uprava koja ih je dovela. Praktično, problemi oko igre i rezultata su zajednički, a ne samo trenera.
Starijim Zvezdašima takvo medijsko i „stručno“ ponašanje otvoreno smeta. Zvezda se voli i kad ne ide, ali… ljubitelji fudbala teško vare igru po principu: sačuvaj bože! Za njih je ovo čemu prisustvuju najveća i najskuplja prevara u istoriji kluba, jer je unaprijed potrošen čitav prihod od Lige šampiona praktično ni za šta.
Simpatizeri koji godinama idu na stadion i ne propuštaju utakmice stekli su pravo da kažu šta im se ne dopada. Njima nije normalno da ekipa kiksne 3 puta za 12 kola. Pravi Zvezdaši znaju da se tim ne kupuje već pravi. Kada postoji sistem! Da je postojao takav sistem mogla je da se napravi sasvim pristojna ekipa. A ne ekipa koja igra Ligu šampiona, a ne može da dovede 5.000 svjedoka na stadion (ne računam ove kojima je to posao) uz apele i estradne plakate.
Uprava nema namjeru da odgovara za promašenih bar 25-30 transfera u posljednjih nekoliko sezona? Zvezda je jedini klub u Ligi šampiona koji dovodi po 7-8 igrača u svakom prelaznom roku i, što je najgore, samo jednog ili dvojicu slučajno ubodu. Takav okupljen tim teško da može igrati bolje. Zato se golovi jedva postižu, a primaju k’o od šale.
I na kraju, otjerali Miloša Milojevića koji je bez poraza osvojio duplu krunu, a sada nakon dva poraza i remija i skoro izgubljene titule daju (pitanje koliko iskrenu) podršku treneru samo zato što je stranac.
Da izgleda loše – stvarno izgleda. Namjerno ne koristim probleme oko tima, rezultata i igre da bih otvarao teme privatizacije, politike i duga.
Zvezda je u svojoj prošlosti umjela da se izvuče iz sličnih situacija. Može da iskoristi posljednju šansu jer je odigrano samo 12 mečeva. Pred superligašima je još 25 kola i ukupno 3 meča sa vodećim na tabeli. U igri je još 75 bodova!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu