Da bismo se zahvalili našem zaštitniku moramo to učiniti onako kako je Bogu drago, a to znači onako kako Crkva nalaže. Sve što potiče od vjerovanja i običaja koji se temelje na “tako se valja” nije pravoslavlje.
– Sveta Slava, kao opštehrišćansko i svecrkveno slavljenje Boga i Božjih Svetaca, nije samo srpski običaj, jer Slavu slave i svi ostali pravoslavni u svijetu. Ali Sveti Otac Srpski, Sava Ravnoapostolni, dao je nama pravoslavnim Srbima i jednu posebnu srpsku domaću Slavu – naše Krsno Ime, to jest blagoslovio je našu srpsku porodičnu Slavu: da svaka srpska porodica, svaka kuća i domaćinstvo slavi onoga Svetitelja na čiji su dan naši preci i praoci primili Hristovu vjeru i krstili se u ime Svete Trojice. To je, dakle naša srpska Krsna Slava ili Krsno Ime, za koje naš vjerni narod sa pravom kaže: “Ko Krsno Ime slavi, ono mu i pomaže, svjedoči Ava Justin Popović u “Svečarskim žitijima”.
Porodična krsna slava je duhovni obred u čast sveca zaštitnika. Slavljenjem njegovog imena zahvaljujemo mu na svim molitvama koje Bogu upućuje za nas i naš dom. On stalno bdi nad nama i moli Gospoda da nam oprosti naše grijehe i sagrešenja, moli ga da nas prosvijetli da ne lutamo kroz život pun iskušenja i grijeha. On nas često i štiti od zla a da mi to i ne znamo niti osjećamo. On prati cijelu našu porodičnu lozu, pratio je sve naše pretke, prati nas, a pratiće i nasljednike u onoj mjeri koliko ga budemo poštovali i u molitvi prizivali.
Obedi u vrijeme slave su različiti od kraja do kraja, ali postoje pravila koji svi treba da poštuju: sveštenik sveti vodicu pred obilježavanje krsnog imena, slava se slavi u čistom domu, a svi članovi porodice moraju biti u dobrim odnosima.
Šta je za slavu potrebno?
Za slavu je potreban:
Slavski kolač
Slavsko žito
Slavska svijeća
Vino
Slavski kolač predstavlja samog Gospoda Isusa Hrista. Jer je Hristos rekao: “Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta” (Jn. 6, 51). Na jedan dan uoči slave domaćica mijesi slavski kolač. Kolač se mijesi od čistog pšeničnog brašna.
Tijesto se zakuvava sa vodom, i dodaje se malo osvećene vode, koju je sveštenik svetio pred slavu. Kolač se ukrašava raznim ukrasima od tijesta. Na njegovom centralnom dijelu i na četiri strane u znaku krsta odozgo utiskuje se pečat (slovo) sa slovima IS HS NI KA, što skraćeno i prevedeno znači: Isus Hristos pobjeđuje. Za utiskivanje ovoga znaka postoji naročiti drveni pečat (koji svaka domaćica treba da ima). Vino, kojim se prelijeva kolač, simboliše krv koja je tekla iz Hristovih rana. Poslije sječenja kolača, kolač se isječe na kriške kao hljeb. Najprije domaćin i ukućani uzimaju i jedu po dio kolača, a ostatak se postavlja na trpezu.
Slavsko žito ili koljivo (koljivo je grčka riječ κολυβα (koliva) i znači kuvana pšenica) – se sprema u slavu Božiju, u čast svetitelja koji se proslavlja, za zdravlje članova porodice koji slave i za one naše pretke koji su umrli u blagočestivoj vjeri i koji su prije nas tu Slavu slavili. Treba naročito naglasiti, da se žito za slavu ne sprema za pokoj duše svetitelju koji se slavi, kao što neki pogrešno misle! Svi su svetitelji u Bogu živi i nalaze se pred Gospodom kao naši zastupnici i molitvenici. Zato se slavsko žito sprema za sve slavske dane.
Slavsko žito se kuva od čistog i otrebljenog pšeničnog zrna. Jedan kilogram ili pola kilograma žita (zavisno od broja gostiju), kuva se u čistoj vodi, zatim se procijedi i malo prosuši. Prosušeno žito se, zatim, melje. U samljeveno žito dodaje se šećer, mljeveni orasi, malo vanilin šećera i malo morskog oraha radi ljepšeg ukusa. To se stavlja u neku plitku činiju ili tacnu, lijepo oblikuje, i po površini se pospe šećerom u prahu ili mljevenim orasima.
Slavska svijeća
Svijeća treba da je od čistog pčelinjeg voska. Kao što pčela skuplja mirisni sok i polen sa raznih čistih i mirisnih cvjetova, tako i molitva svečara i njegove porodice treba da potiče iz njegovog čistog srca i neukaljane, mirisne duše.
Svjetlost svijeće predstavlja simbol božanstva, jer Bog živi u nepristupačnoj svjetlosti, Hristos je nazvan “Sunce pravde”.
Svjetlost svijeće označava svjetlost Hristovog, jevanđelskog učenja, koje nam osvjetljava životne puteve.
Svjetlost svijeće daje i toplotu, te time označava toplotu naše molitve i naše ljubavi za onog svetitelja kome prislužujemo svijeću.
Kako se osvećuje kolač u crkvi?
Kada sveštenik u crkvi osvećuje slavski kolač, on uzima u ruke kolač, siječe ga sa donje strane unakrst, preliva ga vinom, a zatim ga sa svečarom (domaćinom) okreće, pjevajući pesme; Zatim, prelome kolač i držeći svaki svoju polovinu sastavljaju ga. Ljubeći kolač sveštenik govori: “Hristos posredi nas”. (“Hristos je između nas”, ili “Hristos je među nama”, na crkvenoslovenskom jeziku “Hristos posredi nas”), a svečar takođe ljubi kolač i odgovara:” jest i budet”. (“jeste i biće”).
Evo šta se ne treba činiti na dan porodične krsne slave, jer nije blagosloveno:
Ni po koju cijenu ne spremati mrsnu slavu ako dan slave pada na posni dan. Isto tako, ne treba ići kod onih koji mrse na svojoj posnoj slavi i time iskazuju nepoštovanje svetitelja.
Ne napuštati crkvu poslije sječenja slavskog kolača već sačekati završetak liturgije, jer se tek tada dobija blagoslov svetitelja koji se taj dan proslavlja.
Na dan slave ne treba ništa raditi, kao ni crvenim slovom i nedjeljom.
Ne propustiti da nakon liturgije i dolaska kući, svi zajedno ispred ikone svetitelja upale svijeću i kandilo i isključivo stojeći pročitaju uvodne molitve i Akatist – pjesmu hvale i molitvu svecu zaštitniku.
Ne razdvajati se tokom slave, jer porodica toga dana treba biti na okupu.
Ne treba izbjegavati da se slava slavi zato što nam je otac živ, to je duhovno sujeverje.
Svaki sin koji se odvoji od kuće, počinje uz očev blagoslov da samostalno slavi svoju krsnu slavu za svoj dom i svoju porodicu.
Ne treba slaviti duple slave, npr. slavu ženine porodice, jer to nije po duhovnom poretku.
Žena iz poštovanja i duhovne vezanosti prema svetitelju njenog doma taj dan može otići u crkvu na liturgiju.
Slava se ne slavi van kuće, jer je to porodični duhovni praznik.
Slava se ne slavi u kafani, restoranu, kafiću ili iznajmljenom prostoru, jer svetac zaštitnik tamo neće doći, on je prisutan u našem domu, prenosi Novosti Magazin.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu