Nikada nijedna životinja do sada kod nas nije stigla u tako lošem stanju, kaže za BBC na srpskom Andrijana Tot, rukovoditeljka prihvatilišta u zoo-vrtu na Paliću, u koji se smještaju zaplijenjene i povrijeđene životinje.
Od 2004. godine, kada je na Paliću pokrenut prihvat, ovuda je prošlo oko 5.000 jedinki. Neke od njih, poput mladunčeta lava, u Srbiju su stigle krijumčarenjem, kriminalom koji, poslije trgovine drogom, oružjem i ljudima, ima četvrto najvrijednije tržište u svijetu od 20 milijardi dolara godišnje.
Vladimir Jaćović iz Ministarstva zaštite životne sredine kaže da se godišnje u Srbiji zaplijeni oko 300 egzotičnih životinja.
Šverceri preko granice najčešće prebacuju egzotične ptice i reptile koje je lakše sakriti, a rjeđe veće sisare.
– Ptice se kriju u najlon kesama, vrećama za kafu, prije desetak godina otkriveno je šest makaki majmuna u gepeku automobile – kaže Jaćović, rukovodilac Grupe za sprovođenje CITES konvencije, koja se bavi prekograničnim prometom zaštićenih i strogo zaštićenih vrsta.
Mnoge životinje ne prežive, a one koje završe u prihvatilištu, uglavnom trajno ostaju u zoo-vrtovima, jer poslije dužeg kontakta sa ljudima više i ne znaju da opstanu u divljini.
– Kada uzmete divlju egzotičnu životinju, vi ste je na neki način već ubili. Životinja postaje toliko pitoma da više nije spremna da se vrati nazad u divljinu. Oduzeli ste joj slobodan život – kaže Andrijana Tot.
Kako je Tiba-Biba postao car
Na mjestu gdje će se kroz par mjeseci naći prava velika griva, sada stoji žbun dlaka koje se podižu uvis, kao čiroki frizura. Lavić od godinu i po dana nosi carsko ime Tiberije, ali takvo ime mu još mu ne pristaje.
– I dalje voli da se igra i izmotava. On je jedno veliko dijęte koje mora da odraste – kaže Andrijana Tot.
Tiberije je prošle godine pronađen u stanu u Subotici i doveden je u prihvatilište.
– Pošto je nepravilno hranjen, imao je problem sa varanjem i stomak mu je bio naduven. Zvali smo ga Tiba-Biba, a onda smo ipak riješili da mu damo kraljevsko ime – dodaje rukovoditeljka prihvatilišta.
Tiberije leži glavom naslonjenom na prednje šape i čini se da tugaljivo gleda u ljude koji zastaju. On nije samo razigrani lavić, već i velika maza.
– Ima potrebu za maženjem i traži kontakt sa ljudima, što nije dobro za njega. Niko od nas ne ulazi jer je veliki i može nenamjerno da vas povrijedi- kaže Andrijana Tot.
Tiberiju bi bilo manje dosadno da je u društvu drugih lavova, ali, za sada, to nije moguće. Za ljude je suviše veliki, za lavove i dalje mali, pa se čeka da poraste i dostigne polnu zrelost kako bi mogao da izađe na kraj sa lavicama koje žive u njegovoj blizini.
Sofija Mandić, direktorka Zoološkog vrta Palić, kaže da Tiberije dijeli prostor sa dve lavice. Po spoljašnjem dijelu tog prostora razbacano je osušeno drveće, a u sredini se nalazi ogromna penjalica napravljena od masivnih debala. Unutrašnjost je izdeljena staklom tako da lavovi mogu da se vide, ali ne i dohvate, objašnjava direktorka.
– Starija ženka se nametnula kao vođa malog čopora. Ona je već pokušavala da eliminiše Tiberija i ne možemo da ih spajamo dok on ne dostigne polnu zrelost, ali i dovoljno poraste da bude veći od lavica – objašnjava direktorka.
Tiberijeva sudbina, kao i sudbina drugih životinja pokazuje, dodaje, da se krijumčarenje divljih vrsta mora zaustaviti na izvoru.
– Često bude kažnjena osoba koja je uhvaćena kao posljednja u tom lancu, kao kupac, ali još važnije je zaustaviti izvor šverca. Teško je vjerovati da se u našoj zemlji time niko ne bavi, ako smo samo u posljednjih godinu i po dana primili u naš zoo-vrt marmozetu – vrstu majmuna, kajmana, pitona, lava, makaki majmuna – nabraja Mandićeva.
Sve se švercuje, i živo i mrtvo
Šverc se, međutim, ne zaustavlja. Vanja Jakšić iz Svjetske organizacije za zaštitu prirode (World Wide Fund for Nature – WWF) objašnjava da lanac nelegalne trgovine kreće od lokalnog stanovništva koje poznaje teritoriju na kojoj se nalaze zaštićene egzotične vrste.
– Krijumčari plaćaju za životinje lokalnom stanovništvu u Africi i Južnoj Americi koje onda, uglavnom brodovima, švercuju do neke luke, odakle se dalje prevoze – kaže Jakšićeva.
Prošlogodišnje istraživanje grupe novinara, objavljeno u nedeljniku Vrijeme u tekstu “Papagaji vrijedni kao kokain”, pokazalo je da siromašno stanovništvo Tanzanije prodaje krijumčarima određene vrste papagaja za par dolara. Iste ptice, prema tom istraživanju, u Holandiji ili Njemačkoj vrijede i po 2.000 dolara.
Izvještaj Interpola, međunarodne organizacije policija, o krijumčarenju divljih životinja navodi da u švercerskom lancu ponekad učestvuju i oni koji su bar na papiru zaduženi za brigu o životinjama, ali i paravojne grupe u područjima zahvaćenim konfliktima. Prilikom šverca, životinje se prevoze u surovim uslovima.
Jedan od ranijih CITES izvještaja zabilježio je da su na granici sa Mađarskom, u Srbiji otkrivene ptice koje su prevožene u džakovima za krompir, sa zavezanim krilima i nogama tako da ne mogu da se pomjeraju, sakrivene ispod sjedišta ili u dijelu za rezervnu gumu.
Na svetskoj mapi krijumčarenja egzotičnih vrsta, stručnjaci Srbiju prepoznaju kao tranzitnu zemlju.
– Mi imamo malo tržište, na kome se zadovoljavaju potrebe ljudi koji smatraju prestižom da poseduju egzotične životinje. Srbija je, ipak, samo jedan od tranzitnih puteva, posebno afričkih ptica prema Zapadnoj Evropi – kaže Vladimir Jaćović, iz Ministarstva zaštite životne sredine.
Globalno posmatrano, žive životinje se švercuju ređe u poređenju sa njihovim dijelovima, pa su tako na crnom tržištu godinama najzastupljeniji i najcjenjeniji rog nosoroga ili kljove slona.
Vanja Jakšić kaže da veliki dio krijumčarskih tokova i u Srbiji ali i Evropi ostaje neotkriven.
– Postoje zakoni koji definišu kazne kojima se štite divlje vrste, ali često takva djela ostaju ispod radara zbog nedovoljnog broja stručnjaka koji se bave ovom temom, kao i nedovoljne saradnje institucija – kaže Jakšić.
Organizacija u kojoj radi učestvovala je u analizi krivičnih djela protiv divljih vrsta u Srbiji.
Među tim krivičnim djelima je i krijumčarenje, a primjećeno je da su kazne blage, postupci zastarjevaju, kao i da nema dovoljno znanja među onima koji vode istrage o ovoj oblasti.
Kajmani, marmozete i tarantula
Na nekoliko metara od kaveza gde je Tiberije je prostor sa terarijumima u kojima su reptili. Unutra je toplo i sparno, baš kako prija kajmanima koji nepomično stoje potopljeni do pola u vodi, fiksirajući pogled na jednu tačku.
Stariji od njih stigao je vrlo brzo pošto je u zoo-vrtu otvoreno prihvatilište.
– Veći deo dana, kajmani nisu aktivni. Jedino ih crijevo za vodu razdrma. Kada im pustimo vodu, jure ga i bacakaju se kao da su psi – kaže Andrijana Tot.
U krugu oko bazena, raspoređeni su staklom ograđeni dijelovi, u kojima, pored pitona, žive mali majmuni marmozete, koji su takođe stigli iz zaplijene.
Tu su i stalni stanovnici – tarantula i nekoliko džinovskih bubašvaba za koje Andrijana Tot kaže da ih pušta da joj klize po ruci.
Pored reptila i sisara, i ptice iz zaplene imaju prostor u zoo-vrtu. Smeštene su u visokim kavezima raspoređenim u nizu.
Direktorka Zoološkog vrta Palić kaže da nove životinje iz zaplene stalno pristižu i da je sve manje prostora za njih. Slično je i zoološkom vrtu u Beogradu, koji takođe ima prihvatilište za životinje.
Srboljub Aleksić, direktor Beo zoo vrta, kaže da se u svakom trenutku kod njih nalazi oko 100 životinja, među kojima je dio iz zaplene. Objašnjava da svaka životinja, koja dođe na ovaj način u zoo-vrt, prvo mora da provede vrijeme u karantinu.
– Ne smije da se miješa sa drugim životinjama prije nego što se urade svi pregledi, jer nikada ne znate da li ima zaraznu bolest koja može da ugrozi druge – kaže Aleksić za BBC na srpskom.
Andrijana Tot dodaje da je period u karantinu ujedno i vreme kada se zaposleni upoznaju sa novim stanovnicima.
– Svaka životinja, kao i čovek, ima sopstveni karakter. Morate da je upoznate da biste znali gdje smijete da je stavite i kako sa njom da se ponašate – dodaje ona.
Životinje iz zaplene uglavnom ostaju u zoološkim vrtovima.
– Radi se o egzotičnim vrstama koje ne možete da pustite u prirodu u Srbiji – dodaje Aleksić.
Ipak, mnogo veći broj životinja ostane, zbog čega i Mandić i Aleksić naglašavaju da je Srbiji potrebno prihvatilište za divlje životinje van zooloških vrtova.
Kikica se bori, Tiberije čeka
Tiberije će morati da čeka još sigurno godinu i po dana, prije nego što dovoljno sazri da bi mogao da bude spojen sa starijim lavicama.
Na drugoj strani, lavici Kiki je početkom oktobra ostalo malo vremena za oporavak. Višestruki prelomi, inficirane rane, dugotrajna neuhranjenost učinili su da bude u veoma lošem stanju.
U njeno liječenje su uključeni i strani stručnjaci koji rade u međunarodnim organizacijama koje brinu o dobrobiti životinja. Zajednička procjena je da, zbog opšte slabosti organizma, ne smije da bude pod blagom sedacijom. Kako zbog preloma mora da miruje, smještena je u mali kavez, da bi joj se fizički ograničilo kretanje.
– Potreba da se zbog oporavka drži u ograničenom prostoru veoma je stresna za lavicu koja je sada u dobu kada treba da se igra i istražuje okolinu – napisali su na Fejsbuk stranici iz zoo-vrta Palić.
U najboljem slučaju, mala lavica oporaviće se dovoljno da može da bude prebačena u neko od prihvatilišta u inostranstvu jer na Paliću nema prostora.
– Moramo da je dovoljno stabilizujemo, jer posljednje što želimo je da je izgubimo u tom putu – kaže Sofija Mandić.
Kada je Kiki krajem septembra počela sama da uzima hranu, izgledalo je da se stanje popravlja. Međutim, posljednje vijesti iz zoo-vrta su loše: izgleda da mladunčetu organi polako otkazuju.
Dok veterinari nastavljaju da traže način da joj pomognu, direktorka Sofija Mandić poručuje da je vrijeme da se javnost trgne i razumije razmjere patnje životinja.
– Jako je sebično, neodgovorno i bahato smatrati da je nekoliko mjeseci razonode ili lajkova za fotografije sa životinjama na društvenim mrežama vrijedno ovoliko patnje i stresa – kaže ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu