Tako se okončala još jedna, sigurno ne posljednja, epizoda sukoba Draška Stanivukovića i Vlade Đajića.
Politički rat koji je nekada trajao između gradonačelnika i skupštinske većine, koju takođe predvodi SNSD, djeluje kao igra u odnosu na ono što sada gledamo između gradskih čelnika PDP i SNSD: od poziva na psihološko i narko testiranje, preko zahtjeva da se premjesti odavno započeta gradnja spomenika palim borcima, rijalitija oko cijene parkinga, sve do protesta koje Đajić organizuje pred Gradskom upravom i konferencija za medije Stanivukivića ispred UKC RS, čiji je Đajić direktor.
Način na koji se vodi politička borba prizeman je i šokantan čak i za ovdašnje političke prilike u kojima se inače ne bira ni riječ, ni vrijeme, a ni tema.
Vjerni glasači jedne i druge strane odavno su zauzeli strane, ali je većina Banjalučana, sigurni smo, zbunjena onim što vidi. Po kuloarima se postavljaju brojna pitanja na koja uglavnom nema konkretnog odgovora: da li je sukob stvaran ili su suparnici dogovorili međusobne optužbe, kako bi se što manje bavili svojim poslom, a poene ubirali predstavama za narod.
Zašto na sve ćuti Milorad Dodik (osim što im je poručio da zaćute kada je riječ o gradnji spomenika)? Da li je Dodik pustio niz vodu Đajića, a skovao tajni dogovor sa Stanivukovićem, jer se više ne napadaju?
I ono najteže – ko je više razočarao glasače: SNSD kroz lik i djelo Đajića (nakon Igora Radojičića) ili Stanivuković, koji se predstavljao kao borac protiv svega lošeg u vlasti koja je više od deceniju vladala gradom i vlada Republikom.
Sukob djeluje stvaran, ali više lične, ne i političke prirode, smatra predsjednica Narodnog fronta, Jelena Trivić.
– Političke prirode može biti u kontekstu insinuacija da se bore za Dodikovu naklonost, jer je očigledno da Đajić udara na Stanivukovića iako je Stanivuković najvjerniji Dodikov igrač unutar opozicije. Moguće da jedan drugog žele da diskredituju iz potencijalne kandidature za gradonačelnika pričom o opozivu. Svakakve priče kruže, da Dodik ne želi Đajića, a želi Stanivukovića, s čim se Đajić očigledno ne miri – kaže za Srpskainfo Trivićeva.
Nažalost, dodaje Trivićeva, ono što jedan za drugog govore je prilično tačno: niti Đajić zna da vodi UKC, koji je pri tom nesertifikovana ustanova, što je nečuveno, niti Stanivuković zna da vodi grad.
– Mi u Narodnom frontu zamjeramo mnogo stvari Stanivukoviću i on nema našu podršku jer je odustao od borbe protiv kriminala i korupcije, Gradska uprava nije transparentna, ugasio je Tim za reviziju, krije se broj novozaposlenih, nestalo je famozno drvo Dodikovih firmi i utihnula je kritika prema glavi režima. Nigdje na svijetu nema da dvije vlasti protestuju jedna protiv druge, umjesto da rješavaju probleme građana. Smatramo ih jednako odgovornim za blokadu grada. Posljedice ovog što rade je takmičenje u tome ko će se više zgaditi ljudima i ko će više ljudima ogaditi politiku. Oni performansi što su bili u nedjelju pred UKC ne priliče ni jednom direktoru i profesoru fakulteta, a ni jednom gradonačelniku – zaključuje Trivićeva.
Srđan Mazalica, poslanik SNSD u Narodnoj skupštini, koji je nekada u skupštinskim klupama sjedio sa Stanivukovićem, za njega kaže da je „vrlo nezgodan politički protivnik, koji je u stanju da vam uvijek nađe rečenicu koju će okrenuti u svoju korist, ali i da svoje očigledne greške, neznanje i nesposobnost pripiše drugome“.
– On je pripadnik jedne nove generacije političara, koji napušta nepisana pravila, ali i ona pisana gdje god to može, i Vladi Đajiću kao univerzitetskom profesoru i doktoru nauka sigurno nije lako da se s njim hvata u koštac, jer to je jedna potpuno druga politička logika. Njih dva su definitivno, kao predsjednici gradskih odbora dvije najjače stranke u Banjaluci, najljući rivali i svaki njihov sukob dođe kao gradski politički derbi – kaže Mazalica za Srpskainfo.
Iz ličnog iskustva savjetuje Đajiću da ostane dosljedan svom načinu rada u struci, a Stanivukoviću da bude fleksibilniji u dogovoru sa skupštinskom većinom, jer u politici se mora popuštati.
– Da ne bude da ga samo kritikujem, mislim da je u odnosu na skupštinske klupe napredovao u razumijevanju realnih problema i načina njihovog rešavanja, te da su njegovi govori i javni nastupi dobili na sadržaju upravo iz navedenog razloga. Svakako mislim da obojica trebaju malo stati na loptu, a volio bih vidjeti da se manje gledaju preko protesta, performansa i pres konferencija, a više za stolom i da zajednički rješavaju probleme našeg grada – poručuje Mazalica.
Politička analitičarka Tanja Topić ocjenjuje da dio javnosti smatra da se u Banjaluci radi o predstavi za javnost, dok drugi dio misli da je prevazišao okvire političke borbe, barem one fer, i prerastao u lični obračun pun niskih udaraca. Bio stvaran ili fingiran, dodaje ona, degradirao je ozbiljnu politiku pretvarajući je u rijaliti i dodatno ogadio politiku brojnim građanima, ma kako tačke njihovog sukoba bile ozbiljne i sadržavale teške anomalije ovog društva.
– Supstancijalni „prljav veš“ pretvorio se u tabloidni, čime je forma pobijedila nad suštinom. Posljedice su pogubne po mentalno zdravlje stanovnika, a time i po njihovo učešće u političkim i društvenim procesima – ocjenjuje Tanja Topić za Srpskainfo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu