Svjedoci smo urušavanja postojećeg međunarodnog poretka nastalog nakon Drugog svjetskog rata i nastajanja novog multipolarnog, sa novim igračima i različitim interesima.
Ukrajina kao poligon za demonstraciju najsavremenijeg naoružanja upozorava na strahote potencijalnog sukoba širih razmjera ukoliko politika jastrebova rata i lobista vojno-industrijskog kompleksa prevlada razum.
Bolna istorijska iskustva velikih evropskih sila, koje su vijekovima oblikovale globalnu politiku i trgovinu, a koje su svoju dominaciju okončale nepromišljenim i neopreznim ulaskom u Prvi i Drugi svjetski rat, opominju i upozoravaju kreatore sadašnjih geopolitičkih tokova.
U nedavno objavljenom američkom izvještaju o procjeni bezbjednosnih prijetnji za 2023. godinu upozorava se da prostor definisanja pravila novog globalnog multipolarnog poretka kojem teže sile u usponu – srednje države i globalni jug, postaje sve manji, da je vremenski okvir za neku smislenu akciju Vašingtona sve uži, i da će nekoliko narednih godina biti ključno za oblikovanje novog svjetskog poretka.
Izvještajem se potvrđuje i da Rusija ne želi eskalaciju trenutnog sukoba u Ukrajini i da ne želi direktan vojni sukob sa SAD i Alijansom, te naglašava da izazovi SAD i zapadnih saveznika u strateškom nadmetanju brzo mijenjajućeg globalnog poretka prepoznaju Kinu, Rusiju, Iran i Sjevernu Koreju kao najznačajnije bezbjednosne izazove u narednoj godini, i upozorava da najveća prijetnja dolazi od Kine.
Zapad danas čini 35 odsto globalne proizvodnje i skoro 50 odsto svjetskih vojnih rashoda i, mada je američki budžet za odbranu tri puta veći od budžeta Kine, a osam puta od budžeta Rusije, povjerenje u američko liderstvo je prilično narušeno.
Međutim, urušavanju američke dominacije doprinijela su i unutrašnja disfunkcionalnost, pobuna u zgradi američkog Kapitola poslije poslednjih predsjedničkih izbora, ustavna previranja, kao i sve očitiji finansijski problemi i ponavljanje krize oko gornje granice duga.
Manifestacija američke marginalizacije na globalnoj pozornici osjeti se i kroz istiskivanje njihovog geostrateškog prisustva na Bliskom istoku i centralnoj Aziji, i diskreditovanjem njihove uloge u arbitriranju mirovnim pregovorima od Bliskog istoka do Ukrajine.
Sa druge strane, Kina se pomirljivom retorikom, neinsistiranjem na argumentima sile i pojačanijim prisustvom na geopolitičkim žarištima širom svijeta, polako postavlja u poziciju SAD sa početka dvadesetog vijeka dok BRI sve češće upoređuju sa nekadašnjim Maršalovim planom.
Napomena: BRI – inicijativa za Pojas i put, predstavlja globalnu strategiju razvoja infrastrukture kojom Kina, u skladu sa rastućom moći i statusom, pokušava preuzeti veću ulogu u globalnim poslovima. BRI uključuje skoro 75 odsto svjetske populacije i više od polovine globalnog BDP-a, uz podršku 151 države svijeta.
Poznati atlantistički Centar za ekonomska i poslovna istraživanja sa sjedištem u Londonu kaže da bi BRI do 2040. godine mogla povećati globalni BDP za 7,1 biliona dolara godišnje, a analitičari ocjenjuju da je svaka turbulencija na geopolitičkoj šahovskoj ploči, uključujući i aktuelnu u Ukrajini, već direktno ili indirektno povezana sa BRI.
Treba pomenuti i izgradnju paralelne strukture međunarodnih institucija: Azijske infrastrukturne investicione banke – AIIB, nove verzije Svjetske banke, Šangajske organizacije za saradnju – SCO i Regionalne ekonomije Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južne Afrike – BRICS kao platforme potencijalnog širenje globalnog kineskog uticaja.
Geopolitičke promjene nastaju usljed raznih faktora, uključujući tehnološki, demografski i ekološki razvoj, politička kretanja i promjene u društvu, ili usljed pojedinačnih incidenta koji mogu izazvati velike poremećaje, a nastaju i kao rezultat svih ovih faktora akumuliranih tokom vremena.
Južni svijet želi slobodu kreiranja svojih sistema upravljanja, regionalni poredak i globalne pozicije bez pridruživanja takozvanom sistemskom sukobu, jer su ove zemlje umorne od predavanja zapadnih demokratija i aktivnosti ili aranžmana koji nisu u njihovom interesu.
Istok sve više postaje ne samo ekonomski centar svijeta, već i lider novog svjetskog bloka kojem se u ovom trenutku samo naziru konture, i koji bi u konceptualnom smislu mogao postati novi Zapad.
Međutim, jedinstveno mišljenje analitičara upućuje na nesposobnost jedne moćne države ili više njih u preuzimanju vodeće svjetska uloge, jer ni Kina ni Rusija, a ni neka druga moćna država u skorije vrijeme, neće biti dovoljno jaki ni spremni za ulogu globalnog lidera.
Autor je MSc Branko T. Nešković, diplomata i publicista
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu