Iako se radi o ozbiljnom krivičnom djelu, većina nasilnika nikad ne dospije na sud. Pravda se spotakne već na prvom koraku u tužilaštvima.
Da tužilaštva olako odustaju od krivičnog gonjenja porodičnih nasilnika potvrdilo je i najnovije istraživanje Fondacije „Lara“ iz Bijeljine.
– Na osnovu podataka koje su na upit “Lare” dostavljala neka od okružnih tužilaštava u RS, broj nesprovedenih i obustavljenih istraga često je veći od broja podignutih optužnica – navodi se u Analizi obustavljenih istraga za krivično djelo nasilje u porodici.
Neslavni rekorderi
Neslavni rekorderi po odustajanju od istraga su okružna javna tužilaštva u Istočnom Sarajevu i Prijedoru. Tokom 2021. i u prvoj polovini 2022. godine OJT Istočno Sarajevo je imalo 185 prijava za nasilje u porodici, a podigli su samo četiri optužnice!
I OJT Prijedor je u ovom periodu na sud poslalo samo četvoricu nasilnika, mada su imali 150 prijava za porodično nasilje.
Rezultat je jasan: ako nema optužnice, nema ni sudskog postupka, niti mogućnosti da nasilnik bude sankcionisan.
Do maja 2020. godine nasilje u porodici se u Republici Srpskoj moglo okvalifikovati i kao prekršaj i kao krivično djelo.
To je mnogim tužiocima poslužilo kao alibi da odustanu od istrage, ocjenjujući da se ne radi o krivičnom djelu, nego o prekršaju. Nema, međutim, podataka, koji bi potvrdili da je nakon obustavljanja krivične istrage protiv nasilnika poveden prekršajni postupak.
Istraživački tim „Lare“ je uradio detaljniju analizu na uzorku od 106 predmeta nasilja u porodici, u kojima su nadležna tužilaštva u Srpskoj donijela naredbu o obustavi ili nesprovođenju istrage.
Ne smiju da svjedoče
Ispostavilo se da tužioci najčešće odustanu od istrage kada žrtva odustane od svjedočenja.
U 37 odsto slučajeva kao razlog za odustajanje od istrage navedeno je to što je žrtva odbila da svjedoči, a u 23 odsto predmeta tužilac je ocijenio da „nema dovoljno dokaza“.
– I formulacija „nedostatak dokaza“ suštinski se svodi na to da je žrtva odustala od svjedočenja, jer je istraga utemeljena samo na iskazu žrtve – navodi se u analizi.
Dakle, nisu uvažene preporuke Misije OSCE u BiH, da se i u slučajevima kad žrtva odustaje od svjedočenja ne obustavlja istraga, jer je neophodno prikupljanje drugih dokaza.
I Istanbulska konvencija, koju je BiH potpisala i ratifikovala bez stavljanja rezerve na bilo koji član, propisuje da istrage i sudski postupci za nasilje u porodici ne smiju biti zasnovani samo na svjedočenju žrtve i da se moraju stvoriti uslovi da se postupak nastavi, čak i ako žrtva povuče svoju izjavu ili svoju prijavu.
Aleksandra Petrić, programska direktorka Fondacije Udružene žene Banjaluka, upozorava da veliki broj žena koje su preživjele nasilje u porodici odustaje od svjedočenja zbog prijetnji i zastrašivanja od počinioca, koji je najčešće na slobodi.
– Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici RS propisana je hitnost postupanja u slučajevima nasilja u porodici, upravo zato da bi bila zaštićena bezbednost žrtava i da bi se spriječilo ponavljanje nasilja – podsjeća Petrićeva.
Izvještaj pišu 7 mjeseci
A kako u stvarnosti izgleda to “hitno postupanje”, koje propisuje zakon? Samo izrada policijskog izvještaja, odnosno vreme od prijave nasilja do podnošenja policijskog izveštaja tužilaštvima, traje u prosjeku 20 dana.
Kako se navodi u Analizi, najduža izrada policijskog izvještaja u RS trajala je sedam i po mjeseci!
Tužiocima je, nakon toga, potrebno u prosjeku 82 dana da donesu odluku o sprovođenju ili nesprovođenju istrage. Najsporiji su tužioci OJT Doboj, kojima je potrebno 169 dana da se izjasne.
Iako „istražne radnje“ traju mjesecima, prikupljanje dokaza je prilično mršavo.
Analiza je pokazala da u 85 odsto slučajeva, gdje je bilo povreda, žrtva nije fotografisana (!), a u 87 odsto slučajeva nije urađen uviđaj.
Pojedini slučajevi, u kojima su tužilaštva odustala od krivičnog gonjenja, djeluju frapantno.
Ne smeta im ni prijetnja ubistvom
Tako nije krivično gonjen nasilnik koji je napao suprugu i slomio joj ruku. Razlog: žrtva je nije bila spremna da svjedoči protiv supruga nasilnika. Za svjedočenje nije bila spremna ni njihova kćerka, koja je prijavila nasilje. Tužioci se nisu potrudili da istraže zbog čega su dvije žene tako postupile, niti da pribave druge dokaze i nasilnika pošalju na sud.
U drugom slučaju nasilnik je bivšoj supruzi usred zime promijenio katanac na šupi za drva, kako ona ne bi mogla da dođe do ogreva, i prijetio da će nju i djecu izbaciti iz stana. Tužilac je ocijenio da „nema elemenata krivičnog djela“, jer šupa za drva nije ženino vlasništvo, nego ju je ona „bespravno koristila“.
U trećem slučaju dugogodišnji porodični nasilnik je od supruge, koja je otišla na rad u inostranstvo, tražio da se odmah vrati, a pošto je ona to odbila, zabrano je djeci kontakt s majkom. Djeci je zabranio i da idu u školu, a njihovoj majci je prijetio da će doći u zemlju u kojoj radi i ubiti je.
Tužilac je procijenio da se u ovom slučaju ne radi o krivičnom djelu, jer nije bilo udaranja ni tjelesnih povreda, te je odlučio da ne pokreće istragu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu