Salkić je upitao i kada će ovo Ministarstvo sprovesti presudu Osnovnog suda u Srebrenici po tužbi roditelja i učenika iz Кonjević polja i omogućiti izučavanje bosanskog jezika i nastavu na bosanskom jeziku u obrazovnom procesu Republike Srpske.
U odgovoru Stojičićeve navodi se da je nesporno da je 14. novembra 2019. godine, Vrhovni sud Republike Srpske, donio presudu u pravnoj stvari tužioca Ahmeta Alekića i drugih, protiv tužene Republike Srpske i Osnovne škole „Sveti Sava“ iz Кotor Varoša, radi diskriminacije.
– Tom presudom je revizija tužioca usvojena, obe nižestepene presude preinačene na način da je presudom, između ostalog, utvrđeno da su tuženi, onemogućavanjem, ograničavanjem i isključivanjem uvođenja nacionalne grupe predmeta po bosanskom nastavnom planu i programu Zeničko-dobojskog kantona u Federaciji BiH, povrijedili pravo tužioca – navodi se u odgovoru.
Dodaje se da, iako je u školama Republike Srpske, prije donošenja Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, uvedena nacionalna grupa predmeta prema privremenom sporazumu o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika, u kojima je bilo 18 ili više djece povratnika u razredu (ili minimalni broj propisan zakonom, koji se traži za mješovite razrede), koji je prestao da važi, a na koji sporazum se poziva sud kod donošenja presude čije se izvršenje traži.
Stojičićeva u odgovoru Salkiću navodi da nije moguće uvođenje nacionalne grupe predmeta pojedinačno za učenike, budući da tužioci, na koje se odnosi presuda, više nisu učenici škole, odnosno istu su završili.
U presudu Osnovnog suda u Srebrenici od 19. decembra 2022. godine u pravnoj stvari tužioca Amine Ahmetović i drugih, protiv tužene OŠ ”Petar Кočić” Кravice i umješača u postupku Republike Srpske, Ministarstva prosvjete i kulture, radi utvrđivanja diskriminacije iz oblasti obrazovanja, usvojen je tužbeni zahtjev, u kojem se, između ostalog, navodi da je tužena direktno i indirektno diskriminisala tužioce na etničkoj i jezičkoj osnovi….i uskratila pravo da: ”izučavaju bosanski jezik i latinično pismo, kao školski predmet u okviru školskog obrazovnog procesa.
Stojičićeva u odgovoru Salkiću navodi da je protiv navedene presude uložena žalba Okružnom sudu, tako da presuda nije pravosnažna i po istoj se ne može postupiti.
Ona je podsjetila da je u Ustavu Republike Srpske utvrđeno da su „službeni jezici Republike Srpske: jezik srpskog naroda, jezik hrvatskog naroda i jezik bošnjačkog naroda'“. Dodaje da prema tvorbenim pravilima srpskog jezika od „srpski narod“ izvodi se ekvivalentan naziv „srpski jezik“ i od „hrvatski narod“ izvodi se ekvivalentan naziv „hrvatski jezik“, a od „bošnjački narod“ moguće je jedino izvesti naziv „bošnjački jezik“, a nikako nije moguće izvesti naziv „bosanski jezik“.
– Iz navedenog je jasno da naziv bosanski jezik nema uporište u ustavnoj definiciji kojom se određuje da su službeni jezici u Republici Srpskoj: „jezik srpskog naroda, jezik hrvatskog naroda i jezik bošnjačkog naroda“. Posebno ukazujemo da danas u BiH žive tri konstitutivna naroda koji imaju pravo da koriste svoje nacionalne jezike, naravno ravnopravno. Nastava se u školi izvodi na službenim jezicima konstitutivnih naroda, uz korišćenje oba službena pisma. Nema nijednog dokaza u presudama da tužioci nisu mogli ići u školu u Republici Srpskoj, da im nije omogućeno da govore na svom maternjem jeziku, niti im je onemogućeno da pišu latinicom – stoji na kraju odgovora koji je Stojičićeva uputila Salkiću.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu