Izmjene Zakona o o dječjoj zaštiti, kako kažu roditelji, između ostalog, predviđaju da naknada za roditelje njegovatelje bude u visini najniže plate u Srpskoj, a sve se zakomplikovalo uveđenjem kategorizacija bolesti djece.
– Zato ne mogu svi roditelji da dobiju status njegovatelja. Prošle sedmice sam dobila odgovor od resornog ministarstva koji smo čekali dva mjeseca, a jedan pasus iz tog odgovora me je zaista dotukao. To je dio gdje oni objašnjavaju zašto je privremeno oštećenje kod djece koja imaju autizam i metalne retardacije, iako svi mi znamo, i laici koji ne studiraju medicinu, da lijeka nema i da će djeca koja idu u Centar “Zašiti me” i nakon što završe školu, ostati kod kuće sa mamam i tatom da se brinu o njima. To je najžalosnije, kao i činjenica da struka iz škole ne izađe i kaže kakvo je stvarno stanje – rekla je Nataša Krivošija Filipović, majka djeteta sa poteškoćama u razvoju.
Roditelji koj su se okupili, kako je rekla, samo traže da zakon bude isti za sve, jer su u Centru “Zaštiti me” neke majke su ostvarile sva prava, a neke ne.
– Dva su problema. Prvo, komisija koja odlučuje da li je dijete sa trajnim oštećenjem, a drugo kada predajemo neophodnu papirologiju za roditelje njegovatelje u Fondu, i kada dobijemo odgovor da djetetu nije potrebna 24-časovna njega, jer dijete ide u školu, a opet je škola po zakonu obavezna i mi djecu moramo dati u školu gdje provedu nepuna tri časa i oni na osnovu toga zaključuju da mi ne možmo biti roditelji njegovatelji, jer se eto neko drugi brine o našoj djeci. Kako se može očekivati da će neka firma mene ili neku od ovih majki primiti na pola radnog vremena, sa slobodnim vikendima, a svi znamo i da mnoge majke, čak i ta tri časa dok je dijete u školi, provodu ispred škole, jer nekada dijete treba presvući ili nahraniti ili mu jednostavno treba roditelj – kaže ova majka.
Ona tvrdi da su ovi roditelji nakon dva mjeseca čekanja konačno dobili odgovor iz resornog ministarstva zdravlja “kojim se proglašava nenadležnim za rješavanje njihove probleme, a lopticu odgovornosti prebacuje na Narodnu skupštinu Republike Srpske.”
U Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS kažu da je pravo na naknadu roditelju-njegovatelju ili njegovatelju specifično pravo, te da ono podrazumijeva posebnu cjelodnevnu njegu, odnosno preduzimanje medicinskih i nemedicinskih radnji od strane roditelja-njegovatelja sa ciljem sprečavanja fizičkog i psihičkog zapuštanja djeteta sa smetnjama u razvoju. Posebna njega je isključivo njega koja se pruža u kućnim uslovima i predstavlja smještaj u sopstvenu porodicu, odnosno prevenciju smještaja u ustanovu socijalne zaštite. U tom smislu, važno je naglasiti da nije svim osobama koja su potpuno zavisna od tuđe njege i pomoći potrebna posebna njega, odnosno cjelodnevna njega koja podrazumijeva iskorak prema osobama sa najtežim oblicima invaliditeta. To je nedvosmisleno i precizno objašnjeno i roditeljima koji su se ranije obratili Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske sa inicijativom za izmjenu propisa u ovoj oblasti.
U odgovorima na njihovu inicijativu navedeno je i da, kako kažu u Minstarstvu, prijedlozi koje su uputili nisu u skladu sa nadležnostima Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, kao ni sa standardima i pravilima stručnog rada u oblasti invalidnosti. Institucije koje sprovode zakone, a u konkretnom slučaju centri za socijalni rad, imaju odgovornost da istinito, adekvatno i detaljno objasne korisnicima koje im pravo pripada, te od istih očekuje da propise u ovoj oblasti vjerodostojno interpretiraju i dosljedno sprovode – kažu u Ministarstvu.
Podsjećaju da korisnici uvijek mogu koristiti i pravo na žalbu drugostepenom organu ili pokretanje spora kod nadležnog suda.
Predsjednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić kaže da nije upoznat sa ovim problemom, ali da će rado da “primi na razgovor roditelje djece sa poteškoćama u razvoju da vidi na koji način se može pomoći”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu