Druga opcija, ako je tačno ono što ambasador priča, onda je predsjedavajući Savjeta ministara Denis Zvizdić trebalo da razriješi svog ministra i da prekine bruku. Ali, pošto Zvizdić nema većinu, pošto Bosna nije država, pošto Crnadak nema ovlaštenja ministra i pošto je svaki ambasador BiH nedodirljiv od toga nema ništa.
Samo kod nas je normalno da ambasador, umjesto institucijama, uputi pismo javnosti u kome propisno nariba svog formalnog šefa. Ta pojava je, zapravo, proizvod nakaradne države, loše hijerarhije i otvorene partokratije. Ne postoje ambasadori BiH. Postoje samo ambasadori srskog, hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva, koje oni izvode rijetko iz struke, a uglavnom iz svoje političe partije.
Kada ih treba poslati u svijet, članovi Predsjedništva se lako dogovore. Ali, kada treba nekog smijeniti ako je kriv – e, tu nema mrdanja. Ambasadora može da ukloni samo njegov član Predsjedništva (ostali se tada ne miješaju), ali taj film nećete gledati.
A ministar? On je krivac za sve što ne valja u diplomatiji, iako se, još od vremena sukoba Zlatka Lagumdžije i Željka Komšića, ništa ne pita oko postavljanja ambasadora. Ma kako se zvao, ostaje mu samo da ćuti, trpi i Ministarstvo inostranih poslova BiH koristi kao turističku agenciju.
Crnadak to radi fenomenalno.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu