Ranko je mnogim, nekada mladim piscima, bio oslonac, podrška, prozor u poetski i novinarski svijet, osunčana vazduha koju su poslije hrabro i odlučno slijedili.
O tome je Boško napisao.
Nema pjesnika kome nije pomogao Ranko Preradović. Objavljivao je stihove mladim pjesnicima, tražio ih, podstrekavao, hrabrio i tapšao po ramenima.
Koliko puta me je Ranko izvukao iz učionice, dok sam bio četvrti srednje uBanjaluci i poveo među pjesnike na Krčmarice, u redakcije, omiljenu kafanu „Snack bar“, na početku Gospodske. Ranko mi je i mentor i recezent i prijatelj po stihovima.
Ranko Preradović ove godine obilježava 60 godina književnog rada. Ranku sam posvetio ove stihove, Ranku Preradoviću, dobrom čovjeku, književniku i, gradiškom zetu.
Ranku Preradoviću
Davno bješe, prije đačkog rastanka,
stihove sam sip'o iz rukava,
prve pjesme objavih kod Ranka,
na zbirku mi bila nalik glava!
Vodio me Ranko međ’ poete,
pjesnikinje lijepe, struka tanka,
gledao sam kako pjesmu plete,
mnogo toga naučih od Ranka!
Od tri Ranka, meni on najdraži,
prosipao osmijeh ko iz lijevka,
s perom bio k'o vojnik na straži,
u jedra mu vjetre slala Stevka!
Ranka danas redom zovu Deda,
prijatelji njegovi od milja,
ide život, a Ranko se ne da,
pjesničina od dugog fitilja.
Evo i ja među djede dođoh,
mada okom mjerkam nešto mlađe,
poezijom mnogo toga prođoh,
i nešto se opet i sad nađe!
Hvala Ranku, vrlom učitelju,
hvala Stevki, kraljici od pera,
ne mogu da skrijem jednu želju
nek’ nas pjesma cijeli život smjera!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu