Banjaluka, 17. septembar, osveštenje temelja rusko-srpskog hrama u znak vječitog prijateljstva dva naroda, u čast svetog cara Nikolaja koji nam je pomogao onda kada smo kao narod krvarili, kada se vidi ko je vjera, a ko nevjera. Sveta liturgija u Sabornom hramu Hrista Spasitelja, hiljade Banjalučana na ulicama, politički vrh Srpske zajedno sa narodom, litija kroz grad. Veličanstveno.
A, onda smo udarili šamar sami sebi. Na čelo smo stavili Vasilija Kačavendu, vladiku penzionisanog nakon pedofilskih skandala. Kome je to palo na pamet, ko je želio da se priča samo o tome, zar u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, bar na ovaj svečani dan, nema zaslužnijih od njega?
Novi šok uslijedio je na temeljima buduće rusko-srpske svetinje, gdje je vladika banjalučki Jefrem, u jeku izborne kampanje, ponavljao imena političara koji su dali (narodne) pare za početak gradnje crkve. Još samo da je direktno pozvao vjernike da glasaju za njih.
Šlag na tortu je bilo proglašenje bogatih Banjalučana (narod ima drugo ime za njih) za kumove hrama zbog toga što su darovali zemljište za njegovu gradnju. To je isto ono zemljište koje je nekadašnje Ministarstvo odbrane RS poklonilo njihovoj građevinskoj firmi, koja je zauzvrat bila dužna da izgradi nekoliko vojnih stanova i infrastrukturu u naselju.
Možda tu sve jeste čisto, ali ostaje gorka činjenica da, izgleda, ne možete biti kum hrama ako niste milioner.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu