Seoska škola u Šljivovici, izdvojeno odjeljenje OŠ “Milivoje Borović” iz Mačkata, dobila je na poklon 14 ari placa, koji su joj u spomen na pokojnog unuka darivali za svagda neutješni Stanka i Ljubinko Radeljić, sa željom da na tom mjestu živi uspomena na dječaka, piše Blic.rs.
Aleksandar je imao samo 12 godina kada mu je udes na magistralnom putu kroz Šljivovicu prekinuo život. U smrt sa majkom Marijanom (38) i ocem Milanom (36) sin jedinac otišao je greškom bahatog vozača, koji je prešao u njihovu kolovoznu traku. Poginuli su samo nekoliko minuta pošto su od kuće, u kojoj su živjeli sa Milanovom tetkom Stankom i tečom Ljubinkom, krenuli do prijatelja.
Livadu kojom je jurcao moj Aco i na kojoj mi je pomagao da plastim seno, poklonio sam opštini Čajetina, a ona će je ustupiti školi da na njoj napravi park. Kad se njemu nije dalo da odraste, neka u parku rastu i druže se djeca iz Šljivovice – priča za “Blic”, a suzu ne može da zadrži Ljubinko Radeljić.

Aleksandar je od rođenja živio u babinoj i djedovoj kući. Milan i Marijana su naporno, nekada i po cijeli dan radili, pa je najveći teret brige o njemu često nosila baba Stanka. Gajila je Aca od pelena, hranila, čuvala, presvlačila, slala u školu. U sobi u kojoj su stanovali Selakovići vrijeme je stalo tog nesrećnog 4. aprila 2017.
– Sve je, svaka stvar, na istom mjestu gdje je i bila one večeri kad mi deca sjedoše u kola i za pet-šest minuta izginuše. Ništa nisam sklonila, premjestila, bacila. Svako jutro uđem u sobu, poljubim njihove slike i isplačem se. Na groblje u Kremna, gdje su sahranjeni, idemo na svakih 15 dana – jeca starica.
Starala se ranije i o Aleksandrovom ocu Milanu, njenom bratiću, koji je rođen u Kremnima. Kao đak ostao je bez oca, nešto kasnije mu je i majka otišla u Francusku, poslije čega se, da olakša život, preselio kod Radeljića. A oni su ga dočekali široko raširenih ruku. Pod istim krovom Milan je završio školu.
Umjesto da Milanov sin danas sjedi u školskim klupama sa sedmacima iz Šljivovice, njegova slika je okačena u holu. Tik uz školsku zgradu nalazi se livada koju su poklonili Radeljići i na kojoj će opština Čajetina izgraditi igralište “Acov park”.
Nedostaje nam prostor za igranje dece
Škola je rekonstruisana i pruža sve uslove za obrazovanje, ali joj, kao i celom selu, nedostaje prostor za okupljanje djece i sprave za igranje. U “Acovom parku” đaci će dobiti prostor za slobodno vrijeme i realizaciju pojedinih školskih aktivnosti. Opet, igralište će biti mjesto na kome će djeca čuvati uspomenu na pokojnog Aleksandra Selakovića – kaže Ana Ristanović, direktorka OŠ “Milivoje Borović”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu