Diplomirao je glumu na FDU u Beogradu, u klasi profesora Mate Miloševića.
Njega će publika zauvijek pamtiti kao smotanog lovca sa “zakočenom puškom” iz “Ko to tamo peva”, anti-heroja Peru Mitića koji misli da “ko ne voli karanfile ne treba ni da živi” i Božidara Majkovića, lenjivca-činovnika u propalom socijalističkom preduzeću iz “Boljeg života”.
Sa svojih 192 centimetra visine, Taško Načić je još od mladosti važio za “džina domaće filmske scene”. Strpljivo je radio, svoj talenat usavršavao i trpio i kada su ga neke značajnije uloge, i pored očiglednih kvaliteta zaobilazile, zbog njegovog fizičkog izgleda.
Tokom čitave karijere stoički se nosio sa činjenicom da, naročito u svetu filma, važe surovi estetski standardi koje on, jednostavno, po mišljenju većine kulturnih stvaraoca, nije zadovoljavao.
– Svjestan sam da, zbog svoje spoljašnjosti, ne mogu da igram ljubavnike niti heroje. Potpuno sam siguran da nikada neću biti Hamlet – rekao je Taško Načić u jednom od rijetkih intervjua koje je dao.
Slavni glumac vremenom je naučio da se nosi sa tim, svjestan činjenice da će, uz marljiv rad i trud, uspjeh jednom sigurno doći.
Kada su ga jednom prilikom pitali kako se osjeća kada shvati da reditelj u nekoj ulozi potencira njegov fizički izgled, odgovorio je fenomenalno.
– Smatram da vezivanje za nečiji izgled ide na prvu loptu. Važnije je šta čovjek iznutra može uraditi. Dobro, ne kažem da izgled ne može pomoći, ali dobro se sjećam kad sam, kao student akademije, gledao hudožestveni teatar. Davali su fragmente, i Tarasova je glumila Anu Karenjinu. Tarasovoj je tada bilo oko šezdeset i nešto godina, bila je golema, debela. No, poslije jedne minute predstave, to vam nije smetalo i pred sobom ste zaista imali Anu Karenjinu – objasnio je Načić.
Profesionalnu glumačku karijeru započeo je u narodnom pozorištu u Beogradu, zatim je nastupao u Pozorištu Boško Buha, a proslavio se u Ateljeu 212 sjajnim ulogama u vrhunskim predstavamaa: Kralj Ibi, Radovan III, Čudo u Šarganu, Kafanica sudnica, ludnica i u brojnim filmovima.
Ostvario je 67 maestralnih uloga u pozorišnim predstavama, a deset godina igrao je monodramu “Ne pucaj bre”. Snimio je dvadesetak filmova, debitovao je 1960. godine u “Bolje je umet”, a tokom decenija ostao je upaćen i u ostvarenjima na velikom platnu – “Bokseri idu u raj”, “Majstor i Margarita”, “Čudo neviđeno”, “Ćao inspektore”, “Nije lako sa muškarcima”, “Sabirni centar” i drugi.
Ostvario je antologijske uloge u filmovima – Pere Mitića u “Davitelju protiv davitelja” Slobodana Šijana i lovca u “Ko to tamo peva”. Njegov komičarski talenat i vrhunska gluma ostaće upamćen i po ulozi Božidara Majkovića u seriji RTS “Bolji život” Siniše Pavića. Preminuo je u Beogradu 26. marta 1993. godine u 58. godini.
Rodni grad mu je podigao bistu na Trgu glumaca, prenosi Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu