Izjavio je ovo danas Srni direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić i najavio skoru promociju publikacije “Djeca žrtve rata 1991-1995”.
– To će se potvrditi i u događajima koji će usljediti nakon jedne od velikih ratnih tragedija koje su nas zadesile – istakao je Kojić.
Prema njegovim riječima, Republički centar je, nakon dvoipogodišnjeg istraživanja autora Nikole Borkovića, objavio monografiju “Šta su skrivile?” u kojoj su na jedom mjestu sabrane sve činjenice o ovom događaju.
– Bilo je od velikog značaja da se stane u kraj zlonamjernim i izvrnutim interperatacijama onoga što se dešavalo. Centar je u svom radu posvetio posebnu pažnju najmlađim stradalnicima nesrećnog rata u BiH – rekao je Kojić.
On je naveo da će uskoro biti promovisana publikacija Centra “Djeca žrtve rata 1991-1995”, koja se temelji na dokumentaciji u posjedu Centra, ali i na podacima dobijenim od bolnica, domova za nezbrinutu djecu, udruženja proisteklih iz Odbrambeno-otadžbinskog rata, Humanitarnog udruženja žena “Duga”, Radio-televizije Republike Srpske, Udruženja “Zdravo da ste”, Zavoda za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju “Doktor Miroslav Zotović” i banjalučkog Kliničkog centra.
– Publikacijom je obuhvaćeno 1.418 djece, od kojih je 485 smrtno stradalo, 428 je ranjeno, a 452 je bilo zatočeno u logorima, zatvorima i kućnim pritvorima. Obrađeni su, koliko je to bilo moguće, dostupni podaci o poginuloj, ranjenoj kao i djeci koja se vode kao nestala, o djeci koja su bila zatvorena u logorima i preživjela različite vrste torture, o djeci sa psihotraumama… – objasnio je Kojić.
On je rekao da publikacija pokazuje da je podjednako zastrašujući, kako broj stradale djece, tako i način izvršenja zločina nad njima.
– Djeca su ubijana na najstrašnije načine, što potvrđuju i ekshumirana dječija tijela iz masovnih grobnica Ledići (Trnovo), Jajce (Carevo polje), Treskavica, masovna grobnica Sanski Most, kao i djeca ubijena na Petrovačkoj cesti – naveo je Kojić.
Kojić je naglasio da su “neka od djece nastradala i u redovima Vojske Republike Srpske, gdje su angažovana usljed specifičnih ratnih okolnosti, ali da su to uglavnom bili izuzeci, a ne pravilo”.
– Svoju vojnu dužnost su obavljali u pozadini i najčešće su stradali usljed djelovanja artiljerije – objasnio je Kojić.
Prema dostupnim podacima kojima raspolaže Centar, najviše djece, njih 118, stradalo je u Sarajevsko-romanijskoj oblasti.
Odlukom Savjeta bezbjednosti UN, u maju i junu 1992. godine, bili su zabranjeni međunarodni letovi, čak i oni sa bocama kiseonika iz Beograda za Banjaluku, zbog čega je preminulo 12 tek rođenih beba koje su bile u inkubatorima.
Prva beba umrla je 22. maja 1992. godine nakon čega je uslijedila agonija i smrt ostalih beba. Do 19. juna iste godine u Banjaluci je umrlo 12 beba koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice.
Agonija je prekinuta probojem koridora i spajanjem banjalučke regije sa ostalim dijelovima Republike Srpske i Srbije.
Trinaesta beba Slađana Kobaš izgubila je bitku za život sa 14 godina, a 14. bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu