Legenda o tragičnoj ljubavi oficira Relje i učiteljice Nade, koje je prvo razdvojio Prvi svjetski rat, a nakon toga konačno i brak srpskog vojnika sa Grkinjom, već godinama privlači hiljade i hiljade turista na ovaj mostić koji je bio njihovo omiljeno sastajalište, a čije su ograde danas cijele načičkane katancima.
Oni koji se ovdje zaklinju na vječnu ljubav, vjeruju da će se beskrajno voljeti ako na ogradu mosta zakače katanac na kojem su ispisali svoja imena ili inicijale, a potom ključ bace u rijeku.
Nema turiste koji je došao u Vrnjačku Banju, a da nije posjetio ovo mjesto i fotografisao se, dok su se mnogi se odlučili i da “zakatanče” svoju ljubav, i tako je učine vječnom. Zato se na mostu uvijek traži mjesto više, pa su u nedostatku prostora, katanci zakačeni često i jedni na druge, poput metalnih grozdova. U rječici koja protiče ispod mosta nema riba, ali pažnju privlače stotine ključeva od katanaca.
Kraj mosta može se i pročitati legenda o Relji i Nadi, ali i o tome kako je, po jednoj od priča, upravo to motivisalo Desanku Maksimović da prilikom posjete Vrnjačkoj Banji napiše jednu od svojih najljepših pjesama “Molitva za ljubav”, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu