U svakoj kući u selu Svetozar Miletić, gdje postoji moleraj na zidu, zna se da ga je radila baka Terka. Iako je u drugoj polovini osme decenije, ova vrijedna žena odlazi na posao svakog dana, osim nedjelje. Jednom rukom pomera ljestve, drugom valjkom izvlači šaru. Na kraju, štraftu izvlači ručno, pomoću lenjira i četkice.
– Na ljestve gore, dolje. Znaš ti koliko puta moram otići gore, dolje. Volim raditi. Ja volim to raditi. Obožavam. I još kad lepo mi uspije – kaže Terez Kanjo.
Zanat je naučila od rođaka. Nekoliko puta je svoju kuću prekrečila, sve dok nije bila zadovoljna rezultatom. Posla ima, telefon zvoni, pa je zauzeta i po nekoliko nedjelja unaprijed.
– Imam 300 dinara na sat. Ja ne pričam, i kafu deset minuta pa časkom to popijem i biježim. Svakakvog naroda ima – dodaje Terez.
Kaže da taj posao neće niko da uči. Mladima je to malo plaćeno. Ipak, uz malu penziju, koja joj je ostala od pokojnog muža i malo plaćenu satnicu, ona uspijeva pristojno da živi.
– Imam jedne ljestve, to su moje. Nekad nosim na ramenu i tijeram bicikl, a neko dođe po mene. Nisam gospođa da naručim, ti dođi kolima radi mene. Ja ću biciklom i nosim torbu – navodi Terez za RTS.
Nakon završene prijepodnevne smjene, baka Terka sijeda na bicikl, odlazi da skuva ručak i namiri domaćinstvo, pa onda opet odlazi na posao u poslijepodnevnu smjenu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu