Od prvog prikazivanja filmskog remek-djela “Dom za vješanje” prošle su 34 godine. Dujmović je nesrećno okončao život, a Sinolička je nestala sa javne scene. Ona danas živi u Skoplju sa suprugom, Holanđaninom Marselom, i dvoje djece, kćerkom Leonom i sinom Meglenom. Radi kao docent na Fakultetu dramskih umjetnosti u Skoplju, na predmetu gluma ispred televizijske i filmske kamere. Jedno vrijeme imala je i svoju televizijsku emisiju „Alarm“. Sa nostalgijom se sjeća nekadašnje države i dana kada je zahvaljujući jednoj ulozi preko noći postala filmska zvijezda.
Karijeru je započela sa miksom komplimenta i šamara koji je dobila od svog profesora na akademiji – Ti mala nemaš talenta, ali si radišna – rasturaš, rekao joj je reditelj Ljubiša Georgijevski, već na prvim časovima glume.
– Taj film je presudan u mojoj karijeri, pošto je bio i posljednji takvog tipa. Zauvijek mi je promijenio život. Međutim, snimljen je kada je već počeo raspad Jugoslavije i kada se u mom privatnom životu desila nesreća. Majka mi je nekoliko dana poslije premijere u Skoplju poginula u automobilskoj nesreći. Bila sam mlada, vjerovatno ne i dovoljno snažna da se nosim s tom situacijom i da nakon toga kao glumica izađem van granica zemlje. Imala sam nekoliko prilika za to, međutim, nisam ih iskoristila. Radila sam, na primjer, dva filma u austrijskoj produkciji, ali uvijek sam se nakon odrađenog posla vraćala kući i nikad nisam dobila veću filmsku šansu od ‘Doma za vješanje’, ali moram priznati da se nisam ni trudila – kaže glumica u razgovoru za Alo i dodaje da je lik Azre i danas prati.
– Koliko to patetično i smiješno zvuči… Zauvijek je ostala moja duboka vjera u istinu i ljubav i ništa nije pomutilo moje vjerovanje u iskonske vrijednosti. Imam 45 godina i ponekad mislim da sam već dva života proživjela, te da upravo počinjem treći. Svako ima svoju Azru u sebi! Svako od nas je izložen iskušenjima i strahu da će je izgubiti. Ja je nisam izgubila, a ni ona mene – tvrdi Sinolička, koja se poslije snimanja filma nikada nije ponovo srela sa slavnim rediteljem.
“Poslije ‘Doma za vješanje’ nisam se vidjela ni čula sa Kusturicom. Ipak, i danas svojim studentima prepričavam anegdote sa snimanja i utiske o tome kako je raditi sa takvim umjetnikom – kaže Trpkova, koja se sa često sjeti i kolege Davora Dujmovića, koji se svojevremeno objesio u Sloveniji.
Mnogi i danas tvrde da je razlog to što je imao problema s narkoticima.
– S Davorom sam se vidjela nekoliko puta na festivalima i vrlo malo smo pričali o temi zavisnosti. Ipak, ostajem pri tome da je on jedna od mnogih žrtava cijelog tadašnjeg sistema. Neko živi stotinu godina i ništa ne uradi ni za sebe, ni za svoje, ni za čovječanstvo, a neko živi samo 20 godina i uđe u istoriju. Za mene će Davor uvijek biti živ – tvrdi Sinolička.
Crvene tepihe i svjetla premijere je ipak zamijenila za porodični život. Kako je jednom rekla, pronašla je najveće zadovoljstvo u kuhinji, sa djecom i suprugom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu