Sa 9.500 KM godišnje, koje dobiju od grada, i laiku je jasno da obroke i dalje uspijevaju da spreme isključivo zahvaljujući donacijama.
Redovi ispred javne kuhinje “Obrok ljubavi” svakim danom su sve veći. Ionako tešku situaciju prvo je zakomplikovao kovid, a onda dešavanja u svijetu zbog kojih cijene raste u nebo.
Praznici
Među armijom ljudi koji svakodnevno dolaze pred prostorije “Mozaika prijateljstva” je i Stoja Milovanović. Sa mizernom penzijom ne može da živi, pa već četiri godine dolazi po topli obrok u ovu javnu kuhinju.
– Penzija mi je 210 KM; naslijedila sam je od pokojnog muža. Dok kupim lijekove, platim račune, ostane mi možda 20, 30 maraka. Od toga kupim ono što mogu – priča ona.
Za ljude iz “Mozaika prijateljstva” kaže da ne postoje lijepe riječi kojima bi mogla da opiše šta sve dobro rade svakodnevno za ljude.
– Šta god imaju, oni daju. I za praznike ću u “Mozaik”. Ovdje mi je najljepše, biće pjesme i veselje – kaže ona i dodaje da nema novca da sama pravi prazničnu trpezu.
Upravo su predstojeći praznici, Uskrs, Vaskrs i Bajram, koji ove godine dolaze jedan za drugim u razmaku od 15 dana, povod zašto u “Mozaiku prijateljstva” apeluju na humane ljude da im što prije priskoče u pomoć. Namjera im je da za sva tri praznika spreme svečane ručkove, za sve korisnike, bez obzira na vjeroispovjest.
– Važno je da ljudima obezbijedimo hranu, ali želimo i da ljudi osjete da su poštovani. Da napravimo svečanost, da svi budemo jednaki. Nekada ljudi dođu na ručak za neki vjerski praznik, a nisu te vjeroispovjesti, pa se stide zašto su tu, boje se da ih neko neće prozvati. Naprotiv, mi radimo na tome da su svi dobrodošli, svi smo u istoj koži – kaže Miroslav Subašić, predsjednik “Mozaik prijateljstva”.
Zalihe na izdisaju
Poručuje da je činjenica da se praznicima raduju oni koji imaju, a da je nemoguće napraviti svečani ručak sa 20, 30 KM. Zato u ovom udruženju žele da ljudima napravi svečanu atmosferu, a pomoći u tome mogu baš svi. Važna je svaka donacija i solidarnost. Na primjer, neko može da napravi pitu, neko kolač. Koliko je ko u mogućnosti.
– Za ove praznike želimo da napravimo sve kako treba. Da tu budu supa, sarma, meso, prilozi, kolači – istakao je Subašić.
A zalihe “Mozaika prijateljstva” su na izdisaju. Kaže da rezerve namirnica moraju da imaju za sedam dana, nikako ne smiju pasti ispod toga. Oni su došli do te krajnje granice. Ali, osim redovnog spremanja obroka, približavaju se i praznični dani. Računica koliko im novca treba za jedan dan je zabrinjavajuća. Samo za hljeb trebaju 300 KM, za prosječni ručak za 700 ljudi oko 500 KM, plus troškovi da se sve to spremi.
– Zaokruženo, za jedan dan nam je potrebno 1.000 maraka. Na primjer, za jedan obrok nam treba oko 50 kilograma pasulja. Jedna vreća pasulja od 25 kilograma je 130 KM. Vreća krompira je 14 KM, a ovdje nam treba 10-15 vreća – iznio je frapantne podatke Subašić.
Zahvalio se dobrim ljudima koji se, kako je rekao, nikada ne umaraju i svakodnevno donese hljeb da bi imali u javnoj kuhinji.
Iz budžeta Grada “Mozaik prijateljstva” godišnje dobije 9.500 maraka, plus što im pomaže oko zgrade i drugih elementarnih stvari.
– To je toliko malo. Kada pogledate koliko danas koštaju brašno, ulje, to je faktički ništa. Prijatno nas je iznenadila predsjednica RS Željka Cvijanović koja je nedavno pomogla, a pomogao je i premijer. To je sve dobro, ali sa našim potrebama jako brzo nestane – istakao je Subašić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu