Ovo je dogovor jučerašnjeg sastanka predstavnika članova Udruženja DIABETno1 sa predstavnicima Fonda zdravstvenog osiguranja. Fond može da finansira nabavku senzora samo koji su registrovani kod Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, ali je problem je što senzori koje najviše koriste djeca nisu registrovani. Odnosno, registrovani senzori bi odgovarali samo za insulinske pumpice koje koristi desetak djece.
– Zato su u Fondu izrazili spremnost da nam pomognu oko kontakiranja drugih proizvođača da se registruju u BiH kako bismo postigli što bolji rezultat. Bitno je da postoji volja i na tome smo im zaista zahvalni, a nadamo se da ćemo zajedno postići pozitivan rezultat – kaže Dejan Travar, roditelj oboljele djevojčice od dijabetesa tipa 1.
Procijenjeno je da je za senzore za oboljelu djecu potrebno oko 1,6 miliona KM godišnje.
Djeca oboljela od dijabetesa tip 1 šećer u krvi mjere iz prsta oko 15 puta dnevno, a ponekad i mnogo više. Kako bi imali život sa manje boli, ali i da im se poštede mali prstići od konstantnih bockanja, roditelji pokušavaju na sve načine u drugim zemljama, (pa i na crnom tržištu) da kupe senzore za kontinuirano mjerenje šećera.
Senzori se apliciraju na kožu svake dvije sedmice i oni im doslovno spasavaju život, jer pokazuju u svakom trenutku vrijednost izmjerenog šećera, pa se na vrijeme mogu preduhitriti teške hipoglikemije, a što je sa bockanjem prstića nemoguće.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu