Ovaj simpatični učenik devetog razreda, mali maturant dakle, pomalo svira gitaru, redovno prati muzičke emisije, ima prijatelje i čaroban osmijeh.
Napredak koji je postigao ovaj dječak iz Tilave kod Istočnog Sarajeva zadivio je i logopede i ljekare i pedagoge i nastavnike, pa čak i njegove drugare, koji ga, kad se pojavio u učionici, nisu prihvatali, jer je – drugačiji od većine.
– Predrasude su čudo, pogotovo u malim sredinama, ali moj sin i njegovi drugari i nastavnici iz Osnovne škole “Sveti Sava” su pokazali da su upornost i razumijevanje jači od svih prepreka – kaže Ognjenov tata Mladenko Džebo za Srpskainfo.
Ognjen se od rođenja bori sa teškom i neizlječivom bolešću, Vilijams sindromom. Ovaj rijetki genetski poremećaj izaziva zaostajanje u rastu i mentalnom razvoju, probleme u kretanju, te ozbiljne tegobe sa srcem i buburezima.
Ognjenova mama Slobodanka i tata Mladenko nikad neće zaboraviti kako su se godinama borili. Prvo da njihov sin preživi, a potom da prohoda, progovori i stekne ono što se za drugu djecu podrazumijeva: pravo na vrtić i na obrazovanje.
Zahvaljujući upravo Ognjenu, u njegovoj školi je otvorena senzorna soba, koja mnogo znači za napredak djece sa poteškoćama u razvoju.
– Moja supruga Slobodanka je najzaslužnija za sve to. Ona je sa Ognjenom 24 sata dnevno, sa njim vježba, pomaže mu oko školskih zadataka, savjetuje ga. Ona zaslužuje orden – kaže Mladenko.
Nije bilo lako voditi Ognjena na preglede i tretmane u Banjaluku, Beograd i Foču, obijati pragove institucija, boriti se za prava svog djeteta. Ali isplatilo se. Ognjen je danas sretan i nasmijan tinejdžer.
– Volim školu i drugare, muziku, svoju porodicu. Nadam se da ću i u srednjoj školi uspjeti da se izborim sa svojim obavezama – kaže Ognjen za Srpskainfo.
U koju će srednju školu, ne zavisi samo od njegovih želja, nego i od procjene nastavnika, koji godinama prate njegov rad i razvoj. Ali, koja god to škola bude, Ognjen će na nastavu krenuti s radošću.
A svega toga ne bi bilo da su njegovi roditelji, još dok je bio beba i mali dječačić, odustali od borbe i pustili da sve “ide kako ide”.
– Nama iz malih sredina je mnogo teže boriti se za svoju djecu, teže jeste ali nije nemoguće. Evo moj Ognjen je dokazao da i dijete sa teškoćama iz malog mjesta može da se izbori za svoje mjesto pod suncem. Neka to bude podsticaj i za drugu djecu i njihove roditelje – poručio je tata Mladenko.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu