Sve više roditelja primjećuje da im djeca postaju zavisna od mobilnih telefona i društvenih mreža, a neki su već odlučili da dijete pošalju na odvikavanje od interneta. U Specijalnoj bolnici za bolesti zavisnosti u Drajzerovoj postoji poseban program namijenjen zavisnicima od mobilnih telefona, interneta i društvenih mreža, na kom se sada liječi 20 pacijenata od 16 godina pa naviše, piše Kurir.
Među zabrinutim roditeljima je i D. K. (46), majka petnaestogodišnjeg dječaka, koja je za Kurir rekla da se njen sin ne odvaja od telefona već pet godina, otkako ga je u petom razredu dobio.
– Kupili smo mu mobilni da bismo sa njim mogli da se čujemo kad je van kuće. Nastavnici su me zvali više puta i žalili se da on i tokom časova bulji u telefon i ne sluša nastavu. A kad je kod kuće, ne može ni 10 minuta bez tog ekrana, čak ni dok jede. Sa telefonom odlazi u kupatilo, dok spava, stoji mu ispod jastuka. Zabrinula sam se jer primjećujem da svu svoju koncentraciju usmjerava na internet, a sve manje na školu, sport, drugove – rekla je ova majka, koja je uvjerena da joj je sin “navučen” na društvene mreže.
– Više puta sam mu oduzimala telefon i sakrivala ga, da bi u školu išao bez njega. Ali u trenucima bez telefona bio je još nervozniji i rasijaniji, kao da mu fali pola mozga. Rado bih ga poslala na odvikavanje, ali na jugu Srbije, gdje živimo, nema ustanove za to specijalizovane – rekla je D. K.
Psiholog Radmila Vulić Bojović potvrdila je za Kurir da u praksi sreće sve više zabrinutih roditelja koji razmišljaju da djecu odvedu na odvikavanje od interneta i odvoje ih od ekrana kompjutera, laptopova i telefona.
– Djeca neposredni kontakt i komunikaciju sa roditeljima, vršnjacima i ostalima u potpunosti zamjenjuju komunikacijom preko interneta. Pandemija je to dodatno pospješila, ali, i bez nje, sa samom pojavom interneta i društvenih mreža stvari su se nepovratno promijenile za ljudski rod i komunikacija je generalno prešla u te sfere – istakla je ona i upozorila na opasne posljedice zavisnosti djece od interneta:
– Roditelji često primjećuju da im djeca mijenjaju dan za noć, da sve više vremena provode u večernjim satima ispred ekrana, što dovodi do toga da ujutru budu umorni i ne mogu da ustanu. Imaju slabiji uspjeh u školi. To su znaci koji ukazuju da treba nešto da se preduzme. Ako ne postoje ograničenja, onda smo u situaciji kao da smo bez saobraćajnih znakova i semafora. Tu bi bio karambol na svakom koraku – rekla je Bojovićeva.
Direktorka Specijalne bolnice u Drajzerovoj, dr Diana Raketić, nedavno je rekla da je u toj ustanovi jesenas otvoren program za liječenje zavisnosti od interneta, a da u dnevnu bolnicu za sada dolazi 20 mladih klijenata od 16 i više godina. Ona je u intervjuu za Telegraf sugerisala da je 30-40 odsto od ukupnog broja zavisno od onlajn igrica, te da je udio takvih na liječenju u Drajzerovoj nešto veći, do deset osoba.
Ona je navela i da bi se liječenje moglo sprovesti u periodu od šest mjeseci do godinu dana.
– Postoji intenzivna faza liječenja u dnevnoj bolnici i ona traje od četiri do šest nedjelja. Savetuju se tri dolaska nedjeljno i radi se grupno i individualno, a najprije se obavi razgovor sa klijentima. Morate procijeniti da li postoji još neka udružena bolest, socijalna fobija, anksioznost, depresivni poremećaj ili hiperkinetički sindrom. Ako to postoji, mora se paralelno i taj drugi poremećaj liječiti – rekla je dr Raketić.
Liječenje od kocke, interneta i kladionica
Poznato je da se u Specijalnoj bolnici za bolesti zavisnosti u Drajzerovoj liječe zavisnici od droge, alkohola i kocke, ali od kraja prošle godine i zavisnici od interneta.
– Programi su individualni, prilagođeni potrebama svakog pacijenta ponaosob, ali im je svima zajedničko da su porodica ili druge bliske osobe uključeni i važni za liječenje. Ovo je u razvoju zbog postepenog porasta broja pacijenata koji se javljaju sa ovim problemima. Kognitivno-bihevioralni pristup daje najbolje rezultate, a kod pacijenata se obično paralelno radi i o zbrinjavanju drugih sociomedicinskih problema zajedno sa internistom, socijalnim radnikom i sl. – navodi se na sajtu ove ustanove.
Veliki problem je nezainteresovanost djece i tinejdžera za uobičajene aktivnosti koje su različite od onlajn sadržaja: nezainteresovanost za druženje, sport, za bilo kakvim boravkom u prirodi. Njima je to, kako oni kažu, “smaranje” i gubitak vremena u odnosu na ono što je njihova preferirana aktivnost, a to je onlajn aktivnost, rekla je psiholog Radmila Vulić Bojović, prenosi Blic.
Posljedice zavisnosti od interneta:
Djeca mijenjaju dan za noć
Umorni su i pospani tokom dana
Imaju slabiji uspjeh u školi
Nervoza
Pad koncentracije
Rasijanost
Ćutljivost
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu