Dok u Sarajevu i zapadnom dijelu mađunarodne zajednice smatraju da su zahtjevi iz Banjaluke razlog za najveću političku krizu u BiH od Dejtona do danas, iz vlasti u Srpske odgovaraju da se dalje ne može bez povratka izvornom Dejtonu.
U protekle tri decenije, Srpska je preživjela rat, nakon potpisivanja mira bilo je mnogo ovakvih „najvećih kriza“, mijenjale su se nadležnosti u korist Sarajeva, uglavnom na štetu Banjaluke, mnogi funkcioneri su bili smijenjeni od strane OHR, a Republika je bila godinama pod neviđenim pritiskom Haškog tribunala.
Aktere i poznavaoce tih političkih procesa pitali smo koji su po njima ključni momenti trodecenijskih uspona i padova Republike Srpske, a mnogi od njih kao najveći problem ističu ogromne demografske gubitke. Srpska je 2002. ušla u depopulaciju koja je i danas na snazi, a koja je posljedica pada prirodnog priraštaja i konstantnog odlaska ljudi sa ovih prostora. U protekle dvije decenije ni jedne godine nismo imali više rođenih nego umrlih, a na negativnom prirodnom priraštaju izgubili smo 81.000 ljudi. Prema podacima demografa, Srpska je izgubila više od 500.000 stanovnika u odnosu na broj koji je na ovim prostorima živio 1991.
ČAVIĆ: INTERVENCIONIZAM
Bivši predsjednik Republike, Dragan Čavić, naglašava za Srpskainfo da je najteži period za Srpsku bio za vrijeme rata od 1992. do 1995. i on se „ne može porediti ni sa čim“. Dejtonski sporazum, koji je donio njeno međunarodno priznanje unutar BiH, Čavić smatra „najbitnijim u istoriji postojanja Srpske“, kada je dobila visok stepen autonomije.
Prema njegovim riječim, cijeli poslijeratni period sve do danas determinisao je međunarodni intervencionizam, koji je počeo 1998, a bio najbrutalniji za vrijeme Pedija Ešdauna, od 2002. do 2006.
– Od 2006. taj međunarodni intervencionizam je jenjavao, u duhu onoga što je zaključila Venecijanska komisija u svom mišljenju u junu 2005. o suprotnosti odluka visokog predstavnika sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i opštim slobodama. Skidanje tereta saradnje sa Haškim tribunalom koji se desio 2005. i uključujuči 2006. koja je bila prva fiskalna godina sa primjenom novog PDV sistema, značilo je početak novog perioda ekonomskog i političkog rasta RS – kaže Čavić.
Međutim, kako kaže, nakon toga se vidio bošnjački uticaj na međunarodne faktore, koji su ponovo počeli snažno da utiču na domaće političke događaje. Preme riječima Čavića, broj stranaca u civilnoj implementaciji Dejtona se smanjio, ali su ostala četvorica koji i sada „prave najveći nered“. To su trojica sudija Ustavnog suda BiH i tzv. visoki predstavnik čija je kancelarija trebala da bude zatvorena još 2007.
– Podsjetiću da je 2006. donesen Kominike PIK da se ta kancelarija zatvori, još za vreme Šavrca Šilinga. Nažalost, taj međunarodni intervencionizam je samo promijenio formu, danas najopasnije za perspektivu BiH i RS jeste dJelovanje Ustavnog suda BiH, uz brutalno pregalasanje uz politički motivisane ciljeve, a ne na ciljevima primJene pravde. Ustavni sud je postao instrument političkog modeliranja ustavnog poretka u BiH, a ne za tumača ustava BiH. Autoritet visokog predstavnika je pretvoren u autoritet Ustavnog suda BiH, sa istim ishodom – smatra Čavić.
Kako kaže, došli smo do zida, to više nije moguće, te Republika Srpska „nešto mora učiniti“. Na pitanje da li zahtJevi za vraćanje nadležnosti predstavljaju pokušaj političkog uspravljanja Srpske, ili mogu da dovedu do ugrožavanja njenog postojećeg položaja, Čavić kaže: „To će vrijeme da pokaže, ja ne mogu da se bavim proročanstvima“.
– Ali, u svakom slućaju, ovo mora da stane. Sve što se u ovom trenutku događa, direktna je reakcija na kontunuitet odluka koje dolaze iz Ustavnog suda BiH, s tim što je ulje na vatru dolio bivši visoki predstavnik, nametanjem zakona, na šta nema pravo, čak ni po mišljenju Venecijanske komisije iz 2005. Sutra nekom može da padne napamet, na isti takav način, da kaže ovaj ustavni poredak ne valja, pravimo državu koja će biti unitarna. To može da kaže i Ustavni sud BiH i tome mora da dođe kraj. Krajnje je vrijeme da se sjeda za sto. Da se postave osnovni principi na onim izvornim, temeljnim, mirovnim rješenjima iz Dejtona iz 1995. Do ovoga je moralo doći – zaključuje Čavić.
ŠAROVIĆ: IZGUBILI STANOVNIŠTVO
Bivši predsjednika Republike, a sada lider SDS, Mirko Šarović, 30 godina Srpske vidi kao period u kome je Republika Srpska uspjela da sačuva svoju političku autonomiju i uticaj u BiH koji nam je dat Dejtonskim mirovnim sporazumom.
– Nažalost, na polju ekonomije moglo se mnogo više uraditi. Srpska je u odnosu na 1992. izgubila trećinu stanovništva i to smatram najvećim neuspehom ovih 30 godina – kaže Šarović za Srpskainfo.
Ističe da su najteži period za RS bile rane 2000-te kada se Republika našla pod snažnom međunarodnom ofanzivom.
– Smjenjivani su naši funkcioneri, većinom funkcioneri SDS, ljudi su završili u zatvoru diktatom međunarodne zajednice, a Republici su oduzimane nadležnosti voljom visokog predstavnika. Desetogodišnjica potpisivanja Dejtonskog sporazuma bila je period snažne međunarodne ofanzive čiji je cilj bio izgradnja BiH drugačije od one koja je potpisana u Dejtonu. Najturbulentni period za RS poklapa se i sa najturbulentnijim periodom u mom životu jer sam tada voljom visokog predstavnika bio smijenjen sa pozicije predsjednika RS i dobio zabranu političkog djelovanja. Taj period je iza nas i danas su izazovi pred kojima je RS su značajno drugačiji od onih iz ranih dvehiljaditih – smatra Šarović.
Naglašava da je danas Srpska, nažalost, demografski raseljena, ekonomski razorena, sa resursima koji služe u funkciju „pljačke vladajuće kaste, a ne u funkciji razvoja“.
– Njen diplomstski imidž u svijetu je ugrožen stalnim nestabilnostima u koje nas uvlači vladajuća stranka zarad političkih poena. Sve češće se o RS piše kao izvoru problema u BiH, što ne smije da bude. Pravni sistem nije uspio da stane u kraj nezakonju koje građani svakodnevno na svojoj koži osjećaju. Institucije, prije svega Narodna skupština, su ponižene jer služe kao protočni bojler interesima vladajuće partije. To nije Republika Srpska, koju su sanjali njeni tvorci 1992. i za koju su naši najbolji sinovi dali svoje živote – zaključuje Šarović.
PRODANOVIĆ: NAPREDAK OD 2006. DO 2009.
Višedecenijski parlamentarac u NSRS i PS BiH, Lazar Prodanović, smatra da je entuzijama u ratu i neposredno nakon njega, u smislu interesa za očuvanje identiteta i za izgradnju RS, značajno doprinio nastavku i opstanku Srpske.
– Nakon toga od 1995. do 1998. imali smo izolaciju i nemogućnost pristupa donatorskim sredstvima. U tom smislu smo značajno kaskali za FBiH. Bilo je primjetno da je od 2006. do 2009. bio značajan napredak u smislu poboljšanja standarda građana RS i razvoja infrastrukture. U smislu gradnje administrativnog centra RS, sjedišta Vlade, do uspostavljanja značajnog broja agencija koje su bile od interesa za RS. Od 2010. značajno je usporen proces prenosa nadležnosti, oko čega se i sada vodi rasprava – kaže Prodanović za Srpskainfo.
On smatra da izvorni Dejtonski sporazum i u njemu Ustav BiH daju optimum srpskom narodu u BiH u smislu dalje izgradnje autonomije i samostalnosti u okviru ustavnih nadležnosti.
– Zato treba doći do konsenzusa značajnih političkih faktora o ključnim pitanjima. To je neupitnost RS kao entiteta u BiH, njen kulturni ekonomski i politički razvoj. Posebno je važan segment u koji se moraju uključiti svi, od porodice do crkve i izabranih političara, to je poboljšanje demografskog deficita koji je vidljiv posljednjih 15-ak godina, sa zabrinjavajućim ishodom. Smanjenje nataliteta i dramatično povećan mortaliteta, uz promjenu starosne strukture građana i odlaska mladih, bitno će usporiti niz drugih procesa. Ovaj problem prisutan je u cijeloj BiH i zemljama regiona, ali to nam nije opravdanje da čekamo skrštenih ruku i kasnije ispaštamo zbog mogućih posljedica. Takođe mislim da bi integracije BiH, samim tim i RS, u EU, bitno relaskiralo sva pitanja koja su sada bolna za sve strane u BiH – smatra Prodanović.
ILIĆ: POTCIJENILI MOĆ MEDIJA
Dragutin Ilić, poslanik u nekoliko saziva Narodne skupštine, osnivač Socijalističke partije u RS, a sada predsjednik Saveza penzionera i potomaka RS, naglašava da period od 30 godina nije mali i da je normalno da ima i pozitivnog i negativnog.
– Nažalost, negativnog je mnogo više. Pozitivnim smatram sam nastanak Republike, koji je u datim okolnostima bio neminovnost, jer se srpski narod u BiH nakon raspada SFRJ, a na osnovu negativnog istorijskog iskustva, osjetio vitalno ugroženim. Pozitivnim smatram i to sto je tokom rata sačuvana osnovna privredna struktura i što se neposredno po okončanju rata započelo ozbiljno raditi na izgrađivanju institucija vlasti, a poštovani su u najvećem dijelu i demokratski principi u javnom prostoru – kaže Ilić za Sroskainfo.
Od mnoštva negativnih pojava u živoru Republike, izdvojio je nekoliko, čije će posljedice, kako kaže, trpiti mnoge generacije.
– Jedna od najgorih stvari bila je što je ratno rukovodstvo potcijenilo uticaj medija. Dok su druge dve strane u građanskom ratu unajmile moćne medije, poput CNN i BBC, ili propagandne agencije, čiji je onovni zadatak bio satanizacija srpake strane, naši su smatrali da je dovoljno što mi znamo šta je istina. Navešću samo jedan primjer: Na CNN ide slika sa sahrane pobijenih civila sa pravoslavnim sveštenikom, a govori se o muslimanskim žrtvama, naravno srpskih zločinaca. Prosječan Amerikanac, ili bilo koji drugi građanin svijeta, nema pojma ni gdje je Evropa, a kamo li neka Bosna i ko se s kim tamo tuče. Taj spin o Srbima kao zločincima je prihvaćen kao istina i trebaće mnogo truda i vremena da se to ispravi. Nažalost, ni danas se skoro ništa ne radi da se to promijeni – tvrdi Ilić.
Najvećom greškom u poratnom periodu smatra uništenje privrede, pogrešnom privatizacijom. Umjesto akcionarske, kaže Ilić, provedena je prodajna i zato danas nema moćnih firmi koje su imale i razvojne programe i kvalitetnu radnu snagu i tržište.
– Odmah iza toga je greška koja je isključivo u domenu politike. Umjesto ekonomije, vodeće političke stranke u RS i BiH su svoj opstanak na vlasti temeljile na nacionalističkoj retorici i sejanju straha od novog rata. Umjesto vladavine prava i demokratskih institucija, izabrana je autokratija i partokratija, čija je pratilja, po pravilu, korupcija i kriminal. To je u RS posebno izraženo posljednju deceniju, u kojoj imamo, umjesto institucija, vladavinu jednog čovjeka. Naravno da je takvom stanju uveliko kumovala takozvana međunarodna zajednica. Eto, u takvom ozračju dočekujemo trideseti rodendan Republike – zaključuje Ilić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu