Kada se završi zborovanje, taj nepremostivi jaz između političara i naroda dođe do izražaja. Trude se političari sve više da se srode s narodom, iako su se odrodili od naroda onog trenutka kada je politika postala unosan biznis.
Na trenutak ispod šatora uz čašu šljivovice i hitove “Jandrinog jata” možda se i učini da smo svi jednaki, zajedno u borbi za bolje sutra. Međutim, čim pjesma prestane narod shvati da su političari svoju ulogu u društvu već odavno unovčili i da običan čovjek, koji radi da bi preživio, nije i nikada neće biti jednak nekom političaru koji sjedi preko puta punih džepova, bar u odnosu na običnog čovjeka. A običan čovek je obično pošten.
Ruku na srce, i političari su ljudi od krvi i mesa i svakako da među njima ima i onih koji vole dobro veselje s dobrim ljudima, ali činjenica je i da se mnogi od njih, svjesni svog uticaja na narodne mase, često koriste raznim marketinškim trikovima, naročito u predizbornom periodu, koji je, kako vidimo, u Srpskoj odavno počeo.
Šta sve političari neće uraditi da dođu do cilja, da pokažu da su dio naroda?! Pjevaju, igraju, nazdravljaju, ne biraju način kako da se približe glasačima, obilaze mjesta u koja inače vjerovatno nikada ne bi zašli da im ne treba koji glas više na izborima. I to je njihovo pravo, ali ako ne odu u krajnost, jer mnogi u pokušaju da budu dio naroda odu u kontra stranu – populizam. Tada svako dodvoravanje narodu postane izvještačeno, a narod po ko zna koji put samo marioneta u rukama moćnijih.
Lijepo je da se narod druži, ali je li lijepo da samo tome narod služi?! Dođi, sjedi, pojedi, popij, uslikaj se, potapši po ramenu, osiguraj glas i čim se svjetla ugase zaboravi tuđu muku. A narodu je muka. Muka od praznih obećanja, od tapšanja po ramenu kojima ne hrani porodicu.
Kad dernek utihne, kad se veselje ispod šatora završi, običan čovjek ide svojoj kući sa istom brigom na leđima – kako preživjeti sutra.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu