Brujić je naglasio da je na planini Veliki Stolac kod Višegrada, gdje je požar pod kontrolom, ali nije ugašen, glavna sastojina omorike koju je Josif Pančić tražio 25 godina, našao je i pokazao svijetu.
– U svim jezicima svijeta ona se zove srpska smrča. Sticajem okolnosti, ona i dalje prirodno raste samo u Republici Srpskoj i Srbiji. Zato je sva odgovornost za njen opstanak tu, na nama – istakao je Brujić.
Prema njegovim riječima, od svih lokaliteta u Srpskoj gdje prirodno raste Pančićeva omorika, Veliki Stolac obuhvata 90 odsto stabala, što dovoljno govori kolika je trenutna opasnost.
– Kad su požari u pitanju, možemo reći da je ova godina po preduslovima u vezi sa temperaturom gora od mnogih. Godine 2012. i 2013. su bile užasne i ostavile drastične posljedice, ali i to je bilo slabijeg intenziteta u odnosu na ovu godinu – napomenuo je Brujić.
On je naglasio da su mnoge vrste ugrožene u trenutno aktivnim požarištima, ali da nisu sve iste vrijednosti i da se neki gubici mogu nadoknaditi.
– Na ovakvoj temperaturi su ugrožene i one vrste koje se u principu nikad ne vode kao ugrožene, zato što su u njima rijetke pojave požara. Tu, prije svega, mislim na šume jele i smrče, kojih nije malo u Republici Srpskoj. Naše glavne šume bukve i jele sada su pod opasnošću, ne možemo reći da su ugrožene, ali postoji latentna opasnost zbog blizine sa drugim vatri podložnijim eko-sistemima – pojasnio je Brujić.
Na ovakvoj temperaturi, tvrdi, može se desiti da strada šuma koja nikada ne strada, jer je njena okolina počela da gori.
Ona je dodao da je glavnina požara uglavnom u pojasu hrasta medunca i crnog graba, a negdje i u pojasu balkanskog endemičnog makedonskog hrasta (quercus trojana).
– To se dešava svake godine i ne bi to nazvali katastrofom, ali je činjenica da to znatno degradira postojeće stanje. Umjesto uspjeha obnovljene šume vraćate se na početak, imate izgubljen prirast, nemogućnost da se formira onako kvalitetan sastav kao što ste imali prije požara – rekao je Brujić.
Iako zaslužuje pažnju, pomenuti endemski hrast nije samo hergecovačka vrsta, jer ga ima i u Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Albaniji.
– Pitanje je šta će ostati poslije serije ovakvih godina i požara, šta ćemo imati od do sada ustanovljenog areala tih šuma. Pitam se da li će se desiti da kroz nekoliko godina imamo projekat reintrodukcije omorike iz finskih planataža, gdje je sađena na ogromnim površinama, od sjemena koje je Pančić poslao na adrese svih važnih evropskih botaničkih intitucija u to vrijeme – rekao je Brujić.
Brujić je ponovio da postoji ozbiljna opasnost da Srpska i Srbija, koje jedine u svijetu imaju prirodna staništa omorike, da to izgube i da je poslije 150 godina vraćaju iz evropskih zemalja tamo odakle je došla.
– Omorika je zaštićena Zakonom o šumama Republike Srpske i Crvenom listom ugroženih vrsta. Ali, mislim da bi bilo od ogromnog značaja da učinimo sve kako bi omorika došla na listu Uneskove baštine, čime bi dobili podršku za njen opstanak – naglasio je Brujić.
Prema njegovim riječima, sve što izgori predstavlja gubitak za eko-sistem i štetu trpe izvori vode u tim područijima, ljudi koji se oslanjaju na te izvore, šumari koji su izgubili raspoloživi fond.
– Ali, sve to priroda uspješno nadokdađuje. Međutim, trenutno važnije teme od omorike nema. Društvo za zaštitu prirodnog nasljeđa `Arbor magna`, koje vodim, uputilo je prije mjesec dana dopis na adrese nadležnih institucija da se pokuša sve što se može da se spasi omorika – rekao je Brujić.
On je naveo da se treba pobrinuti za kakvu takvu infrastrukturu u sastojinama omorike, koja će barem olakšati borbu protiv ovakvih pošasti, te da se ovo pitanje mora sistemski riješavati dok nije prekasno.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu